Naučnici iz Mađarske objavili su studiju koja otkriva da psi razumiju i značenje riječi kao i intonaciju koju ljudi koriste dok ih govore, prenosi Washington Post.
Drugim riječima, bez obzira na to koliko sretno zvučali dok govorite svom ljubimcu da ide kod veterinara, on će svejedno biti neraspoložen.
Već je ustanovljeno da psi bolje reaguju na ljudski glas od vukova, da mogu spojiti pojmove i predmete, da mogu naučiti elemente gramatike te da ih ljudi mogu usmjeravati. Međutim, ovo novo istraživanje pokazuje da su psi sličniji ljudima nego što se prije mislilo.
Naučni rad objavljen u časopisu Science tvrdi da psi jezik obrađuju u istim dijelovima u mozgu kao i ljudi.
Kako bi se to utvrdilo, Attila Andics i njegovi kolege sa Univerziteta Eötvös Loránd u Budimpešti regrutovali su 13 porodičnih pasa – uglavnom zlatnih retrivera i škotskih graničarskih ovčara – te su ih naučili sjediti u potpuno miru sedam minuta u funkcionalnom skeneru magnetske rezonancije kako bi mjerili njihovu moždanu aktivnost.
Naučnici su dodali da psima u niti jednom trenutku nije bilo ograničeno kretanje te da su mogu izaći iz skenera kada su god htjeli.
Ženska trenerica poznata psima tada im se obratila s riječima hvale kakve bi uobičajeno koristili njihovi vlasnici i neutralnim riječima kao što su ‘ali’ i ‘uprkos’, riječi za koje su naučnici mislili da psima ništa ne znače. Svaki je pas čuo pojedinu riječ u neutralnoj i veseloj intonaciji.
Uz pomoć slika aktivnosti mozga, istraživači su utvrdili da psi obrađuju poznate riječi neovisno o intonaciji te da to rade koristeći lijevu polutku, kao i ljudi. S druge strane, intonacija, ili emocija s kojom je riječ izgovorena, analizirana je u zvučnom centru u desnoj polutku, također kao i kod ljudi.
Koautor studije Tamás Faragó rekao je da reakcija lijeve polutke mozga na riječi hvale nije dokazala da psi razumiju značenje te da ne reaguju na upoznatost.
Međutim, kako kaže Faragó, može se pretpostaviti da psi čuju neutralne riječi u svakodnevnim ljudskim razgovorima jednako često kao i riječi hvale pa ‘glavna razlika neće biti upoznatost, već je li riječ upućena psu ili nije’.
Konačno, istraživači su otkrili da pseći ‘centar za nagrade’ – koji stimuliraju ugodne aktivnosti kao što je draganje, hrana i seks – u figurativnom smislu skače i laje kada im se čovjek obrati u pozitivnom tonu s pozitivnim riječima.
‘Ovo pokazuje da kod pasa uobičajena pohvala može funkcionirati kao nagrada, međutim puno je bolje kada su intonacija i riječi usklađeni’, rekao je Andics u izjavi. ‘Psi ne samo da mogu razlikovati što ljudi govore i kako im to govore već mogu spojiti ta dva čimbenika, a sve kako bi na ispravan način interpretirali značenje riječi.’
Istraživači su napomenuli da je malo vjerovatno da je odabir pasa prilikom pripitomljavanja, koje se dogodilo prije 15 hiljada godina, mogao dovesti do ove vrste moždane funkcije. Faragó objašnjava da je vjerovatnije da je riječ o nuspojavi drugih psećih karakteristika pasa koje su ljudi kultivirali, kao što je pažnja.
Međutim, Faragó dodaje da on i njegovi kolege smatraju da su ti neuralni mehanizmi vjerovatno još stariji, a moguće i ‘prošireniji nego što se mislilo prije’.
To nadalje znači da ljudi nisu jedini koji obrađuju jezik na način na koji ga obrađuju. Ono što riječi čini unikatno ljudskima prema Andicsu je činjenica da smo ih sami osmislili.
Šta je s mačkama? Faragó tvrdi da je vjerovatno da mačke kao i druge pripitomljene životinje također razumiju riječi i intonaciju.
No, uzimajući u obzir da su mačke pripitomljene hiljadama godina poslije pasa te da su živjele uglavnom na većoj distanci od ljudi, moguće je da nisu toliko dobre u razumijevanju kao psi.
KOMENTARI