U složenom sistemu uzroka i posljedica Prvog svjetskog rata, nacionalne istorijske perspektive još uvek se bitno razlikuju. Na istoričarima je da ih kombinuju poput slagalice da bi dobili sveobuhvatnu sliku događaja.
„Evo šta mene povezuje…“ – na internet-portalu londonskog Kraljevskog ratnog muzeja, Britanci pišu šta ih povezuje sa Prvim svjetskim ratom. Neko piše o svom djedu koji je prvog dana ratovanja morao da sa fronta prenosi leševe do grobnica i sahranjuje ih. Neko o pradjedi, vojnom ljekaru kojeg su ubili snajperisti. A neko o svojoj majci, čiji je vjerenik poginuo u ratu. Rođaci boraca iz Prvog svjetskog rata opisuju užase događaja koji se duboko utisnuo u porodičnu istoriju. Nijemcima nije lako da opišu taj lûk, jer u Njemačkoj je u prvom planu jedno drugo pitanje: da li je deda bio Nacista?
Užas njemačke istorije
Koliko su baba ili djed, majka ili otac, bili umješani u nacionalsocijalizam; da li su bili počinioci, žrtve ili saučesnici – to su pitanja na koja mnoga djeca i unuci u Njemačkoj traže odgovor. To poneke ljude može da izbaci iz kolosjeka normalnog života. Dženifer Tidž, kćerka Nemice i Nigerijca, slučajno je saznala da je njen deda bio sadistički komandant koncentracionog logora Amon Get (poznat iz filma „Šindlerova lista“). Priča ove žene nema mnogo veze sa Prvim svjetskim ratom. Ona samo pokazuje zašto je taj rat u Njemačkoj dospio u drugi plan kolektivnog pamćenja. Sjećanje na njega je u sjenci još većih užasa koje su donijeli nacionalsocijalizam, Drugi svjetski rat, Holokaust i Hladni rat – svi oni su djelo Nijemaca.
Opadanje kulture sjećanja
Jer, za razliku od Engleske ili Francuske, čiji politički sistemi su u 20. vijeku bili prilično stabilni, njemačka istorija je puna lomova. Od 1914. je postojalo pet različitih sistema: carevina, Vajmarska republika, nacionalsocijalistička diktatura, i zatim, sa SRN i DDR dvije njemačke države koje su se nalazile u neprijateljskim blokovima. Ponovo ujedinjena Njemačka postoji tek 25 godina. To je relativno mlada demokratija.
Tako krupne promjene nije doživjela nijedna druga zapadnoevropska država. Ali jesu istočni susjedi Njemačke poput Poljske ili Rusije, kao i zemlje Balkana. Politolog Herfrid Minkler zato u razgovoru za DW govori o „zapadno-istočnom opadanju kulture sjećanja“ u Evropi. Za razliku od Belgijanaca ili Francuza, Nijemci nisu doživjeli Prvi svjetski rat tako neposredno – u sopstvenoj zemlji. Do mnogih ljudi u carstvu rat je dopirao samo u formi šturih obavještenja o poginulima ili cenzurisanih dopisnica sa ratišta. Užas bombardovanja i evakuacije u Drugom svjetskom ratu su potisnuli sjećanje na rovove i bojna polja Prvog svjetskog rata.
„Fišerova kontroverza“ trenutno nije aktuelna
I pored toga, u Njemačkoj postoji mnogo ratnih spomenika ili udruženja veterana koja njeguju sjećanja na žrtve prvog velikog rata. Već više od 50 godina, njemački naučnici se intenzivno bave proučavanjem tog rata. Hamburški istoričar Fric Fišer je 60-ih godina iznio tezu prema kojoj je Njemačka bila glavni krivac za izbijanje Prvog svjetskog rata i time pokrenuo mnoge diskusije. Početkom komemorativne 2014. godine, izašle su i mnoge nove publikacije. Pitanje krivice za rat je pri tome postalo sporedno. Na njega se već i zbog mnoštva izvora i perspektiva, ne može jednoznačno odgovoriti.
Umjesto toga, u prvi plan je izbilo istraživanje uzroka rata. Na primjer, u djelu „Mjesečari“ australijskog istoričara Kristofera Klarksa koji taj rat smatra „rezultatom vrlo zbijenog niza događaja i odluka“. I knjiga „Veliki rat“ Herfrida Minklera detaljno opisuje vremensku panoramu ratnih godina i ukazuje na stvari iz kojih bi političari danas trebalo da izvuku pouke. Na primjer, na regionalne sukobe i napore koje treba uložiti da se oni ne bi proširili.
Uzdržanost Njemačke
Sa približavanjem 2014. godine, raslo je i interesovanje javnosti za Prvi svjetski rat. Jedna aktuelna anketa pokazala je da mladi ljudi u Njemačkoj žele da o Prvom svjetskom ratu saznaju više od onoga što su učili u školi. Na mnogobrojnim manifestacijama rat se osvijetljava iz mnogih uglova.
Takva je, na primjer, izložba Die Avantgarden im Kampf u Federalnoj umjetničkoj hali. Novine, časopisi i internet-portali prezentiraju izvore i sudbine. Najzanimljivije inicijative prevazilaze nacionalne okvire: europeana 1914-1918 je internet-platforma na 11 jezika na kojoj su prikupljena privatna sjećanja iz čitave Evrope. Postoji i Evropski filmski portal na kojem se mogu videti istorijski filmski materijali iz Prvog svjetskog rata. Jasno se, međutim, primjećuje da je Njemačka, kada je riječ o nacionalnim komemorativnim svečanostima povodom izbijanja rata prije 100 godina – uzdržana. U ovoj zemlji Prvi svjetski rat nije podesna podloga za stvaranje nacionalnih mitova – a još manje kao povod za slavlje.
Mnoge publikacije i projekti će doprinijeti da se iz komadića slagalice koje nude perspektive pojedinih nacija složi međunarodna panorama Prvog svjetskog rata. Istoričari postupaju baš kao astronauti, koji Zemlju tek sa određenog rastojanja mogu da vide kao cjelinu. Tek sa određenog rastojanja, jasnije će moći da se razaznaju i uzročno-posljedične veze rata koji je izbio pre 100 godina.
KOMENTARI