Tradicija proizvodnje sudžuka duga je nekoliko stotina godina u selu Šehovci, kod Sanskog Mosta.
Kako se većina mještana bavi uzgojem stoke, te da gotovo nema domaćinstva koje se ne bavi proizvodnjom suhog mesa. Ipak, od svih suhomesnatih proizvoda, sudžuk je najtraženiji.
“U periodu prije rata kupci su dolazili iz svih krajeva bivše Jugoslavije kako bi kupili šehovadžki sudžuk, tako smo bili poznati. U poslijeratnom periodu veze su pokidane, ali je sudžuk i dalje najvažniji izvozni proizvod našeg sela”, govorio je nekada naš Osman Talić.
Srce Osmana Talića iznenada je prestalo da kuca u 68. godini njegovog života i njegov prerani odlazak potresao je sve one koji su ga poznavali.
Dane izbjeglištva proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi se potom vratio u Sanski Most, bez kojeg nije mogao. Bavio se dugo privatnim biznisom, a bio je aktivan u društveno političkom životu naše lokalne zajednice, posebno u djelovanju kroz Udruženje logoraša.
Prema mišljenju mještana, tajna ukusa ovog suhomesnatog proizvoda je u receptima i načinu njegove pripreme, koji se ljubomorno u Šehovcima prenose s koljena na koljeno. Ipak, kako kažu, veoma je važan način ishrane stoke.
Ističu kako se ova začinjena kobasica proizvodi od mljevenog mesa, najčešće govedine, uz upotrebu različitih začina, bijelog luka i crvene paprike.
Upravo se u količini aditiva koji se stavljaju u meso krije tajna ukusa sudžuka, a potom slijedi proces sušenja koji je, također, izuzetno važan.
U Šehovcima se meso suši u sušarama, specijalnim prostorijama koje se nalaze u gotovo svakom domaćinstvu, a sušenje traje i po nekoliko sedmica. Postoji mnogo humorističnih priča i anegdota koje se vežu za ovo selo, među njima je i takozvani običaj “potkivanja mačka”.
Postoji priča da su u prošlosti mještani, zbog toga što su se mačke uvlačile u sušare i jele suho meso, njihove šape oblagali ljuskama oraha. U skorije vrijeme postoji priča kako su se stanovnici američkog grada Sent Luisa žalili na snažne mirise koji se šire gradom. Trag mirisa je nadležne organe odveo do improvizovane sušare, gdje su visili komadi suhog mesa i sudžuka u vlasništvu jednog bh. imigranta.
KOMENTARI