Mediji u Republici Srspkoj (RS) ga ne štede, a bilo je u Vlasenici na njega nekoliko verbalnih napada pijanih mladića. Njegova kuća u Vlasenici, tako mu je objašnjeno, “za ne dao Bog“ pod prismotrom je tamošnje policije.
Nije, dakle, lahko biti Mujo u RS-u, pogotovo ako se prezivaš Hadžiomerović i predsjednik si kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Narodne skupštine RS-a. Kolika mu je plaća za tegoban posao koji obavlja zastupajući Bošnjake u RS-u, je l’ mu teže nego kolegama Srbima koji sličan posao rade u Federaciji?
-U posljednje vrijeme nema nikakvih napada. Ne bih ja poredio svoju s plaćama kolega iz Parlamenta FBiH. Na istom smo poslu. I oni svojim odlukama pomažu povratnicima u izgradnji infrastrukture, zdravstva, socijale… Moja je plaća oko 3.000 KM, ali me telefonski razgovori mjesečno koštaju između 300 i 400 KM – objašnjava Hadžiomerović.
Uzgred, veli, Općina Vlasenica tamošnjoj SDA već godinama duguje 5.000 KM te je pokrenuo spor protiv Općine, a troškove plaća iz svog džepa.
Mihnet Okić se svojevremeno borio za povratak Bošnjaka u Doboj. Vratilo ih se 25.435, a oko tri hiljade ih živi na području te općine, ali su im lične karte iz Federacije BiH.
-U početku, pošto sam slovio za vođu povratnika, bilo je problema. Otkako sam predsjednik Kluba zastupnika Koalicije Domovina u NSRS-u, nemam problema te vrste. Moje mi iskustvo govori da je neuporedivo lakše biti zastupnik u Parlamentu FBiH, nego u NSRS-u. Ne znam kolike su njihove plaće, ali moja je 2.600 KM. Ni puno, ni malo! Taman za uslove živora u RS-u – objašnjava Okić.
Sad, ako hoćete odgovorno raditi posao zastupnika u nekom od entitetskih parlamenata, jednako je teško, poručuje Kemal Čamdžija, potpredsjedavajući Vijeća naroda RS-a.
-Ozbiljna priprema za sjednicu zahtijeva vremena, koncentraciju, čitanje obimnih materijala…Tako da vam je, ako ste savjesni, svejedno jeste li u parlamentu ili skupštini. Plaća je solidna, ne žalim se – kaže Čamdžija.
(A. Bečirović/Faktor.ba)
KOMENTARI