Nolimitnow band iz Sanskog Mosta, svoj prvi nastup je imao davne 1999. god pod imenom „Tama”. Nakon te svirke koja je svima ostala u sjećanju kao jedna jako lijepa uspomena, članovi benda odlaze svako na svoju stranu. Neki su otišli studirati, neki nastavili da se bave muzikom u raznim grupama, ali ideja o bendu je uvijek živjela
2004.god povratkom vokala grupe Zlaje sa fakulteta, momci se ponovo okupljaju kao trojka. Herdin Rakanović glavni inicijator i pokretač projekta, Mirnes Osmančević (Mitch Walliant) i Zlatko Safić Zlaja nastavljaju tamo gdje su stali te davne 1999. Bend uz svoje svirke postaje sve zapaženiji kako na području Bosanske krajine tako i širom BiH. Bilježe zapažene nastupe i van zemlje. Cijelu priču oko benda Nolimitnow čini u stvari drugarstvo i zajedništvo koje raja na mjestima gdje nastupaju itekako mogu da primjete. Momci nastoje da atmosferu podignu na najveću razinu zabave i opuštanja,što im moramo priznati, ide od ruke.
Nolimitnow? Kako je bend dobio ime?
– Uhhhhhhhhhh….davne 1999.vkad smo imali našu prvu svirku i bili „ljuti“ rokeri bend se zvao TAMA,,,,u jednom kraćem periodu oko 2004. godine nastupali smo pod imenom AYLA ,a onda je naš dobar prijatelj, dao prijedlog da se zovemo NO LIMIT BAND, s obzirom da muzika koju mi izvodimo zaista nema granica prihvatili smo ime a onda nastaje jedna vrsta agonije. Pojavom inerneta smo uočili da se od prilike svaki „drugi“ band širom zemaljske kugle zove NO LIMIT BAND, htjeli smo na neki način da se razlikujemo od drugih i onda smo postali „NoLimitNow“, i danas se odazivamo na to ime.Treba spomenuti samo da iako smo mijenjali ime nekoliko puta, članovi naše grupe su uvijek isti (ekipa koja pobjeđuje se ne mijenja.
Bend datira od 1999, da li se nešto značajnije promijenilo u vašim odnosima ?
– Hmmmm, kako vrijeme leti…Jedina promjena je ta da starimo i da nam stomak raste. Naravno šala. Kako vrijeme ide naša veza i drugarstvo je samo jače i jače. Bilo je puno događaja i lijepih i onih manje lijepih ali sve smo to nekako zajedno i jaranski prošli ,bez nekih velikih turbulencija…..
Danas mnogi žele pjevati, svi žele biti na naslovnicima i voziti dobre automobile, mislite li da je to pogrešno početno razmišljanje za nekoga tko se želi baviti pjevanjem ili sviranjem?
-Kao u svakom poslu ništa ne dolazi preko noći. Za svaki uspjeh treba se potruditi.Taj trud može biti itekako mukotrpan, a onda rezultati dolaze sami po sebi. Onaj ko živi muziku on je sretan i u fići, ovi na naslovnicama i skupim autima su od prilike tatini sinovi ili kćerkice koje u jednom momentu žele biti pjevači ,al to je sve od prilike kratkog daha.
Šta za vas predstavlja pojam muzika?
– Način života koji živiš 24. sata bez obzira na sve što se dešava oko tebe . Osjećaj , način života i razmišljanja.
Na prvi pogled, za vas bi se reklo da ste rokeri, koji ništa drugo ne umiju da sviraju a kamo li da pjevaju, no vi onda iznenadite publiku i sa fantastičnim glasom otpjevate sevdalinku. Da li smatrate da izgled i odjeća čine čovjeka?
– Nema tu greške, mi jesmo rokeri. Samo danas je vrijeme univerzalaca. Ako hoćeš da plivaš, da si na površini, jednostavno moraš da znaš sve. Ono što je u srcu u srcu je. Često mi napravimo rock svirku čisto za svoju dušu, ali publici ipak treba dati ono što želi da čuje. Mi smo „sluge“ publike i tu smo zbog njih ,naš zadatak je da ih zabavimo. Što se tiče sevdalinki odavno je rečeno da su one u Bosni prijemni ispit za pjevače. Ko ne zna da otpjeva sevdalinku slobodno nek ostavi mikrofon i pravac kući da se klinci igraju sa njim.
Poznato je da neki bendovi imaju određene „rituale“ kada negdje održavaju svirke Je li takva situacija i kod vas? Imate li vi neke „rituale“ koje obavljate kada dođete u neki grad?
– Ritual je da se u putu do tog grada u kojem nastupamo ,a svaki dan ih je sve više i više, doooooooooobro izezamo onako da ti suze idu od smijeha …U takvom raspoloženju svaka svirka i svaki posao je mala maca.Što se tiče onoga obuci gaće naopako il nosi zečji rep sa sobom…ništa od toga.
Kakvi su Vam planovi za budućnost, pretpostavljamo da mimo svirki imate i svoje privatne poslove, porodicu?
– Naravno, privatnost je ono što zaista svaki čovjek pa i mi želimo ostaviti za sebe. Nešto u šta se ne dira..Što se tiče planova za budućnost puno ih je. Ne bi ništa navodili da ne bi bilo rekli pa porekli. U svakom slučaju u narednom periodu će se još čuti za nas, itekako.
Za sve ove godine koje ste ostavili iza sebe, postoji li nešto što biste promijenili?
– Uglavnom od kada postojimo, pa u zadnje vrijeme od kad su se nastupi intenzivirali sve to izgleda kao jedna lijepa ekskurzija, putujemo, upoznajemo nove gradove, ljude. Dešavaju nam se lijepe stvari. 2009.smo imali jednu ružnu saobraćajku kod Doboja, bilo je zeznuto.Eto to bi možda voljeli da se nije desilo..
Za kraj što biste poručili mlađoj populaciji, kojima je san jedan dan svirati i pjevati ? Da li je sve tako sjajno i bajno kao što se nama čini, ili je ipak put do uspjeha trnovit?
– Poruka je jasna, prije svega želja, volja, rad, red i disciplina….Naravno neizbježan je talenat…Međutim, ono što treba da vodi sve ljude a ne samo one koji žele da se bave muzikom je jasno. Davno je jedan „mudri čovjek“ rekao „Ljubav može sve“…..Ljubav je pokretač života….
YOUTUBE KANAL : http://www.youtube.com/user/NoLimiTnow1999
Razgovor vodila Sabina Šiljak
BHMagazin.com
KOMENTARI