North Sentinel Island iliti Sjeverni Sentinel je prekrasni vulkanski otok površine 72 km², okružen koraljnim grebenima i prekriven gustom prašumom. Nalazi se izoliran od glavne skupine Andamanskih otoka u Bengalskom zaljevu i tehnički pripada Indiji, ali spletom okolnosti ima poseban status autonomne regije sa zabranom pristupa bilo kome na bliže od pet kilometara. Razlog tome su Sentinelci, iznimno ratoborni autohtoni stanovnici otoka (pretpostavlja se kako na njemu ljudi žive već 60 tisuća godina) koji odbijaju bilo kakav kontakt s civilizacijom te predstavljaju jedan od posljednjih primjera kulture koja je potpuno neokaljana svime što čovječanstvo ima za ponuditi!
Procjenjuje se kako Sentinelaca ima otprilike 250, a na osnovu novijih fotografija i svjedočanstava rijetkih koji su preživjeli susret s njima antropolozi pretpostavljaju kako još uvijek žive na razini kamenog doba te jedine malo naprednije značajke definiraju kroz izradu rudimentarnog oružja (luk i strijela) i vrlo jednostavnog jezika. Prvi smo značajniji kontakt s njima ostvarili sredinom 19. stoljeća kada se jedan britanski brod nasukao u blizini, a Sentinelci su odmah pokazali što misle o njima vrlo agresivnim napadima. Sljedeće je spominjanje bilo 1896. godine kada je potraga za odbjeglim zatvorenikom završila pronalaskom njegova strijelama izbušenog tijela na obalama otoka. Sentinelci su interes svjetske zajednice ponovno privukli 1974. godine kada su odmah po dolasku ekipe dokumentarista spičili strijelu u nogu redatelju, a svi daljnji pokušaji uspostavljanja komunikacije tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća su završili neuspjehom.
Posljednji se incident dogodio 2006. godine kada su dva ribara platila glavom zbog ilegalnog izlova u vodama oko otoka, a tada je indijska vlada odlučila kako će u potpunosti izolirati Sjeverni Sentinel teostaviti njegove stanovnike na miru. Ipak, antropolozi i razni drugi znanstvenici žude za prilikom da uživo vide ovakvo pleme pošto se radi o jednom od najekstremnijih primjera necivilizirane kulture te je pravo pitanje koliko će dugo Sentinelci uspjeti opstati na ovakav način.
Vjeruje se kako su potres i razorni tsunami koji su to područje pogodili 2004. godine ostavili traga ne samo na izgledu otoka već i na brojnosti njegova stanovništva, ali gusta prašuma sprječava satelite i dronove da snime išta što se događa na tlu, tako da za sada možemo samo nagađati. Sigurno je kako je smanjena genetska raznolikost dodatno utjecala na primitivnost Sentinelaca i oni su vjerojatno bliže gorilama nego ljudima, ali ipak ima nešto plemenito, poetsko i iskonski čisto zbog čega im se treba diviti… Imaju svoj maleni raj i ne daju ga nikome, a pogotovo ne onima koji bi ga u roku od 3 godine pretvorili unekakvu turističku travestiju!
KOMENTARI