NJIHOVA priča krenula je za vrijeme lockdowna. Perica Štefan, inače koncertni promotor, zbog zabrane javnih okupljanja više nije mogao obavljati posao kojim se inače bavi pa je odlučio slobodno vrijeme kratiti čišćenjem šuma u Novoj Kapeli. U tome su mu se pridružile sestra Valentina i nećakinja Magdalena.
Nazvali su se Čisteći medvjedići i oni su neformalna i apolitična građanska inicijativa koja se bavi čišćenjem šuma i podizanjem svijesti o njihovoj važnosti. Otvorili su profile na društvenim mrežama na kojima objavljuju gdje su čistili, tko im se pridružio i kakve su sve predmete pronašli.
Prva njihova akcija dogodila se 29. ožujka prošle godine, a onda su 22. travnja, na Dan planeta Zemlje, putem Facebooka i Instagrama pozvali i druge ljude da im se pridruže. S ponosom ističu da je u 21 mjesec postojanja Čistećih medvjedića s njima ukupno čistilo više od 600 ljudi, od čega puno djece.
Zanimalo nas je što ih je potaknulo da pomognu planetu i krenu čistiti smeće po šumama.
“Prije početka korone bio je aktualan tzv. trashtag challenge, jedan od rijetkih konstruktivnih i pametnih izazova na društvenim mrežama. Ljudi se okupe, počiste neku površinu i izazovu druge da učine isto. Očito je upalilo i sad smo na neki način dio globalnog pokreta jer sličnih medvjedića ima širom svijeta”, rekao je Perica Štefan za Index.
Želja im je, kaže Perica, uključiti sve krajeve Hrvatske u akciju čišćenja.
“Nije kvantna mehanika, treba samo malo dobre volje, a već se nakupilo poprilično iskustva jer iza sebe imamo preko 150 što grupnih što individualnih akcija čišćenja. U našu ekipu uključeni su svi, od djece vrtićke dobi pa do penzionera, a i četveronožni ljubimci su gotovo pa neizostavni. U zadnje vrijeme nam je posebno drago što nam se pridružuje sve više studenata koji volontiranje u Čistećim medvjedićima mogu koristiti i za svoje fakultetske obaveze, ali i tvrtki kojima je čišćenje s nama prilika za team building u prirodi”, govori nam.
Od Nove Kapele je sve krenulo, a otkrio je da su čistili još i Zagreb, Slavonski Brod, Novu Gradišku, Križevce, Trogir, Čiovo, Split, Omiš, Imotski, Knin, Zadar, Sesvete, Dugo Selo, Vukovar, Brač… Ima tu i stranih država poput Estonije, Islanda, Gruzije i Cipra.
Najdraže im je što se u njihovim akcijama čišćenja nađe i puno djece.
“Puno djece nam se pridružuje i baš nam bude toplo oko srca kad čiste s nama, pogotovo kad odjenu naše majice Čistećih medvjedića… Ističemo uvijek da se uči i odgaja primjerom pa kad vidimo cijele obitelji koje čiste s nama, to je baš nekako ispunjavajuće. Tad znamo da radimo pravu stvar, a s druge strane, toj djeci odmalena bude usađena ne samo ekološka već i volonterska svijest te da rade nešto korisno za opće dobro”, govori nam Perica.
Na njihovim akcijama bude u prosjeku 20-ak ljudi, a najviše ih se okupilo u Križevcima – čak 70 volontera. Pitali smo Pericu kako ljudi reagiraju na njihov angažman.
“U početku s malim čuđenjem jer kao ‘zašto bi itko čistio smeće za drugim’, ali zapravo vrlo, vrlo pozitivno. Drago nam je, naravno, zbog toga, ali od tapšanja po ramenu, lajkova i šerova puno nam je milije kad nam se ljudi konkretno pridruže na terenu”, govori nam.
Perica nam je opisao kako izgleda jedna uobičajena akcija Čistećih medvjedića.
“Prvo nekoliko tjedana prije odradimo skauting lokacije, a onda se obično skupimo subotom ili nedjeljom u dopodnevnim satima. Nakon toga imamo uvod u kojem uvijek ističemo sigurnost i da nijedan komad smeća nije vrijedan bilo kakve ozljede. Samo čišćenje obično traje oko tri sata nakon čega se družimo još bar jedan sat uz iće i piće. Ono što je posebno lijepo da uvijek netko počasti kiflicama, pizzom, nečim ‘pod 45’, kolačima, rakijom, vinom i to taman lijepo zaokruži priču da možemo veseli i razdragani poći svojim kućama”, ispričao je.
Zanimalo nas je kakve stvari pronalaze u šumama i što je najbizarnije što su pronašli.
“Lakše je možda reći što nismo pronašli. Od karoserija auta preko WC školjki do raketnih bacača tipa zolja. Ono što je posebno tužno je da puno smeća pronalazimo iz doba bivše države, dakle tamo se nalazi bar 30 godina… A najbizarnije su vjerojatno vibrator i lutka na napuhavanje”, rekao nam je pokretač Čistećih medvjedića.
A kako reagiraju kada pronađu seksualne igračke usred šume?
“Takvi pronalasci uvijek dižu atmosferu koja je ionako uvijek vesela i pozitivna. Zato ljudi i dolaze čistiti jer to je jedna vrsta psihoterapije u prirodi, uglavnom s ljudima koje prije nisi poznavao, a sad postaneš dio jedne velike obitelji. Uvijek se prije, nakon i tijekom akcije dobro pojede, popije i podruži, a kad pronađemo vibratore, lutke i slično sigurno da se raspoloženje dodatno podigne”, govori nam Perica kroz smijeh.
Njihov volonterski rad motivirao je mnoge da krenu čistiti s njima. Često im stižu poruke na društvene mreže.
“Javljaju se često da su inspirirani nama i to nas jako veseli, a takve stvari onda objavimo i na društvenim mrežama da potaknemo i druge. Svakih par mjeseci imamo kampanju ‘Počisti u svom dvorištu’ koja se pokazala vrlo uspješnom jer smo imali više od 60 takvih mini čišćenja gdje ljudi počiste svoj haustor, parkiralište, stazu, park u neposrednoj blizini. I jedna vrećica skupljenog smeća puno vrijedi”, kaže Perica Štefan.
Zanimalo nas je misle li da su Hrvati dovoljno ekološki osviješteni.
“Kao što voditeljica odreda u Splitu Ivana Leskur voli reći, mijenjamo svijet i svijest. U Hrvatskoj još ima jako puno prostora za napredak, ali općenito govoreći sad stasaju i niču generacije s višim stupnjem ekološke svijesti pa na temelju toga možemo biti nešto optimističniji. O važnosti edukacije još u vrtićkoj dobi vjerojatno ne treba dodatno trošiti riječi. Ipak, najveća odgovornost leži na političarima i korporacijama koji jedini mogu činiti sustavne promjene, a mi ih kroz svoje djelovanje, bilo glasačko, bilo potrošačko moramo usmjeravati u borbi protiv klimatske krize. Naravno, tu je i individualna odgovornost svakoga od nas. Sitnim koracima, ali ipak naprijed”, rekao je Perica.
Za kraj smo ih pitali smatraju li da je za smeće u hrvatskim šumama na neki način odgovorna i država.
“Naravno, i država i lokalne samouprave iako ima, naravno, i svijetlih primjera. Osim redovitog odvoza, edukacije oko sortiranja otpada i povećanja broja reciklažnih dvorišta, valjalo bi sustavno kažnjavati i one koji bacaju smeće u prirodu. Previše je pojedinaca bez imalo ekološke svijesti i savjesti koji znaju da im se ništa neće dogoditi kad npr. bace građevinski otpad ili namještaj negdje u šumu ili uz potok. Takve stvari se pod hitno moraju mijenjati. Ipak, ono što moramo istaknuti je da imamo vrlo dobru suradnju s lokalnim samoupravama u gradovima kojima čistimo. Uvijek se pobrinu za odvoz smeća koje skupimo, a to nam je u pravilu najteži logistički zahtjev”, zaključuje Perica Štefan.
KOMENTARI