Odbačenom i zaboravljenom opel rekordu, proizvedenom daleke 1968. godine, članovi “Oldtajmer kluba 1912” iz Sanskog Mosta žele da udahnu novu dušu te će u narednim danima započeti s njegovom restauracijom.
Prema riječima Amela Bećirevića, predsjednika pomenutog kluba, do sada su isto uradili s nekolicinom oldtajmera koje su vratili u vozno stanje, a planovi su da opel idućeg ljeta ponovo krstari ovdašnjim saobraćajnicama.
“Igrom slučaja automobil smo pronašli u jednoj šupi, gdje je godinama stajao ostavljen i zaboravljen. S vlasnikom smo se lako dogovorili i sada je auto kod nas, pa ćemo ga podvrgnuti temeljnoj restauraciji”, kaže Bećirević.
Ističe kako je automobil bio prekriven debelim slojem prašine pa su ga, nakon što je opran i očišćen, odšlepali u svoju radionicu.
“Moram reći kako smo uspjeli upaliti motor automobila, što je dobar znak, ali na njemu se mora dosta toga uraditi. Karoserija je u veoma lošem stanju, rđa je svuda, nedostaje dosta toga, a pokušaćemo nabaviti originalne dijelove iz Njemačke, u čemu će nam pomoći i naši prijatelji iz drugih klubova koji okupljaju vlasnike i ljubitelje oldtajmera”, kaže Bećirević.
Konkretno za ovaj automobil, kako ističe, postoje saznanja da je u prošlosti služio kao taksi i da je odjavljen 1987. godine, od kada se nalazio u pomenutoj garaži.
Ovaj auto je svojevremeno bio statusni simbol u bivšoj Jugoslaviji, a posebno je bio popularan među našim ljudima koji su radili kao gastarbajteri u Njemačkoj.
“San svakog gastarbajtera u ona vremena bio je da se mercedesom doveze u rodni kraj, a ako ga ne bi mogao sebi priuštiti prva alternativa bio je opel. Posebno je bio popularan među višom srednjom klasom u bivšoj Jugoslaviji, najčešće su ga kupovali liječnici ili advokati”, kaže Bećirović.
Dodaje kako se ova varijanta, koja nosi oznaku C, proizvodila između 1966. i 1971. godine, te da je u tom periodu proizvedeno oko 1,2 miliona primjeraka, a to je bilo prvo “Opelovo” vozilo s milionskom proizvodnjom. “Ova varijanta opela je nastala po uzoru na američki ševrolet, u osnovnoj verziji imao je 60 konjskih snaga i razvijao brzinu od oko 130 kilometara na sat. Prepoznavao se i po prednjim disk kočnicama, a agregati su kasnije nadograđivani višim karakteristikama. Pogonsko gorivo bio je benzin, a prosječna potrošnja je iznosila oko 10 litara na 100 kilometara”, kaže Bećirević.
Prema njegovim riječima, želja im je da potpuno restaurisan automobil predstave u ljeto iduće godine, kada se bude održavalo redovno okupljanje vlasnika i ljubitelja oldtajmera u Sanskom Mostu.
KOMENTARI