Pokušavajući pronaći bilo kakav smisao mojih i Sajinih prepiski shvatio sam i razumio iz dosadašnjeg dva Sajina razloga udara na moju neznatnost. Safet, naime tvrdi kako sam baš ja: „Za skupštinskom govornicom javno priznao da je mojim odlaskom (Safetovim, op.a.) najviše izgubila ova novima. Dakle, Krajina“… Uzmemo li u obzir da sam u najvećem broju sa kolegama iz SDA u cjelini, bio tema negativistički ostrašćenih stranica. Da sam unatoč te činjenice u pozitivnom kontekstu pomenuo g. Hrnjicu u smislu nedostatka kritičkih analiza, što ipak više govori o meni i nama iz SDA. To zapravo jasno svjedoči da ja zagovaram slobodno i nesputano novinarstvo i bilo kakva uplitanja u slobode novinara. Ja g. Safetu zamjeram činjenicu da smo samo mi iz SDA bili izloženi tim kritičkim osvrtima, često i po narudžbi njegovih političkih istomišljenika i mecena. I samo je to moja zamjerka. Naravno ja ni to pravo g. Hrnjice ne negiram. Ali moje pravo je da kažem, da je to što rade trenutno kantonalni mediji lišeno temelja medijske etike. Takve medijske harange nažalost ne zaslužuju drukčiji tretman osim pravosudnog i ja u nekim slučajevima nisam imao ni izbora…
Saji smeta to što sam ga, kako reče u svojoj otpočetoj medijskoj kampanji zlo(u)potrebio u svojim portalskim obračunima s političkim konkurentima… Kolumne, koje povremeno pišem nisu Saji smetale kad sam ih upućivao Radončiću, ili nekima drugima na političkoj sceni… Tek kad sam ih posvetio njegovom omiljenom vođi i uzoru, tad su počele „frustracije“ koje meni pripisuje… Safetu smeta njegovo pominjanje u dvije rečenice, a ja bih trebao hrabro podnositi na desetine stranica upornog i politički artikuliranog jednostranog novinarstva. Mi bi po tom principu za sve u svim okolnostima trebali biti odgovorni… Saji definitivno kao novinarsko – političkom aktivisti ne bi škodila pouka iz građanskog ukusa… Njemu sad smeta što ja i na portalima pišem, a nakon što su nas potpuno blokirali… Čak su se tokom reemitacije zadnje skupštine sjednice rezali neki istupi zastupnika SDA, a u nekim općinama isključili tv predajnici. Tako se na kantonalnoj TV nikada nije radilo. Tako se nije radilo ni u bivšem komunističkom Jugo – režimu… Moderne su tehnologije Safete izrodile komunikacijski prostor koji se nepovratno širi. Nikada više neće biti hapšeni kolumnisti zajedno sa strojevima za pisanje pod izgovorom „oružja antirevolucionarnog mišljenja“. Ne možete toliko procesora ušutkati i utamničiti. Novinarski koncept pokoravanja i služenja političkim interesima jedne ideološke grupacije zapravo je najbolji znak antietičnog novinarskog stila. Sumnjam dragi Safete da bi načelnik Bihaća i njegovi suradnici donijeli odluku o prekidu bilo kakve suradnje sa kantonalnim medijima a da zato nemaju valjane razloge… Šta ako to urade i druge općine?!
Safet nadalje tvrdi da je moja „tužba bez osnova“ a sam napisa da sam na prvostepenom sudu dobio ja a na drugostepenom on. Te i to da ga je njegov advokat obavjestio kako je moj „Zahtjev za reviziju“ odbijen zbog neblagovremenosti. Međutim, ja kao strana u postupku još nisam dobio nikakav odgovor, ali sam iz nezvaničnog izvora dobio informaciju da će taj predmet uskoro biti zaključen. Isti sud u Bihaću je već jednom donio pogrešnu odluku u slučaju moga sudskog postupka sa Zamjenikom Ombudsmena u Bihaću i uvjeren sam da je i u ovom slučaju bihaćki sud ponovo pogrešno primijenio propise. Do sada sam u takvoj situaciji bio ukupno četiri puta i svaki put Vrhovni sud Federacije je presudio u moju korist. Časopis Pravna misao je dvije presude u moju korist objavio kao primjer edukativnih slučajeva pogrešne sudske prakse. Ako bude drugačije u mom i Safetovom slučaju, za mene će stav suda biti i konačan…
U svom „kratkom odgovoru“ o riječima „ubojicama“, Safet nanovo apostrofira svoju tezu zbog koje smo na kraju i na sudu, a tiče se sudbine generala Mehmeda Alagića. Izgubljen je nažalost svaki trag sućuti i saosjećanja nad onima koji imaju nesumnjive zasluge u obrani države BiH, jer ih neki nažalost povremeno i sa ahireta povuku u dnevno političke svrhe. Moram ti Safete ponoviti nešto što jesam u više navrata da nikada nisam na bilo koji način kritički govorio protiv ratnog puta generala Alagića i časne A BiH, niti bilo kojeg pojedinca zaslužnog za obranu BiH. Za doprinos i podršku Armiji BiH dobio sam i priznanje obojice komandanata Petog i Sedmog korpusa i na to sam ponosan. Istina je da sam se kritički osvrtao na rad i društveno – politički angažman bez obzira o kome je riječ. I ti si Safete pisao o obojici generala i krajiških legendi Petog i Sedmog korpusa, nekad i u Večernjim novinama prije angažmana u Krajini, a ne baš uvijek pozitivno…
Dedić – „medijski strvožder“
Ti Safete nikada nisi u Krajini objavio činjenicu da je tvoj kolega po struci i dopisnik Avaza Midhat Dedić protiv generala Alagića podigao optužnicu 24.07.1999. godine.
Nisi nikada napisao da je general Alagić na okolnosti medijske kampanje dao izjavu u policijskoj upravi u Sanskom Mostu u kojoj je nedvosmisleno imenovao Dedića „medijskim strvožderom“.
Na kraju tebi Safete nije poznato da je Dedić kao urednik lokalne TV – 101 napravio veliki broj informativnih priloga u kojima se javno pred Sanjanima sablažnjavao likom i djelom Mehmeda Alagića. Dedić je tu svoju novinarsku rabotu priznao u prijavi protiv generala Alagića koju je uputio na sedam adresa, pokušavajući sebi sam davati na važnosti. On decidno kaže da je general prigovorio i direktoru NTV 101 g. Hukanoviću zbog njegovih „autorskih priloga na NTV 101“. Dedić je jedan od rijetkih novinara koji je generala nazvao i „siledžijom“, a sadašnji dopisnik Avaza pisao je i protiv drugih uglednih oficira A BiH, a on najbolje zna zašto. On je, nažalost, ta osoba koja je i u mnogim drugim medijima stvarao negativnu sliku o Alagiću, i o mnogim drugim uglednim Sanjanima, a kasnije sve to adresirao meni… O Midhatu Dediću su upravo saborci generala Alagića javno iskazali svoj stav očitovanjem od 26.02.2010. godine.
Ti si Safete, upravo Dediću dozvolio da i on tobože protiv mene reagira (iako ničim izazvan) u Krajini 05.12.2003. godine sa tekstom „Podijelio i SDA“, a ja taj insinuirani „djelitelj“… Dedić je tada slagao da je SDA nepovratno podijeljena na dva „nepomirljiva tabora“. Jedan na čelu sa dr. Avdagićem a drugi sa mnom. Kako bi SDA bila u kontinuitetu politička snaga br.1 u Sanskom Mostu da je to istina. Kada smo ja i on Safete bili pozvani kao gosti u TV emisiju on se nažalost nije usudio doći, a tema je upravo bila ova o kojoj s tobom raspravljam. A ja sam Safete i danas spreman pred javnošću sve ove teme otvoriti uz tvoje i njegovo prisustvo…
Meni Safete nije poznato da si ti ikada igdje objavio da je generala Alagića u Hag deportirao tvoj politički lider Zlatko Lagumdžija. Javnost se veoma dobro sjeća „Alijanse za potjere“ koja se i danas reafirmirala. Javnost se veoma dobro sjeća i putnika za Gvantanamo. I tada je Lagumdžija kao i u današnjem slučaju sa Budimirom javno tvrdio da je „postojala sumnja“, tada o organiziranom terorizmu u BiH. Sjećam se Pudarićevih i Mirinih kikota u Parlamentu federacije kada su očeve muslimanskih porodica grubo otimali iz ruku njihove djece i majki… I danas se isti kikoću Budimiru… „Sumnja“ o kojoj su tada SDP – ovci govorili nije ni u jednom slučaju prisilnih stanara otoka na Kubi potvrđena. A „sumnju“ u ime SDP – a je tada kreirao Tomislav Limov koji je bio na čelu Antiterorističkog tima iz pozicije doministra policije Federacije. Zbog dobro obavljenog posla, ovaj prijeratni pijačni inspektor je nagrađen od Lagumdžije i SDP – a pozicijom Veleposlanika BiH u Austriji, pa onda i u Njemačkoj. Veoma je predano ovaj čapljinski SDP – ovac progonio muslimane, a uspio je zataškati slučaj njegovog brata Jakova koji je silovao Dž.Š. iz bošnjačkog sela kod Čapljine.
Danas je na Limovom mjestu još predaniji progonitelj muslimana, Lagumdžijina desna ruka likovnjački antivehabista Fahrudin Radončić. Po ovom naturaliziranom Crnogorcu svi Bošnjaci koji bradu nose potencijalni su teroristi, a Bakir Izetbegović „najveći“ među njima. Uglavnom su Lagumdžijine ruke uvijek čiste… Ne postoje moj Safete pojedinačne istine, samo postoje pojedinačni putovi do istine. Najveća sigurnost pisane riječi je u istini, a najveća nesigurnost jedne društvene zajednice je u neistini… Zato i ja i ti moramo braniti i promovirati istinu.
Disident Duraković
Istinu o današnjem vremenu imao sam priliku slušati u dvorištu Sanjanina Nijaza Alagića gdje mu je gost u ljeto 2011. bio rahmetli Nijaz Duraković. Ovog je uglednog bosanskog intelektualca i patriotu svojevremeno Lagumdžija otjerao iz SDP – a kao i mnoge druge kasnije… Imao sam privilegiju da mu nekoliko sati postavljam različita pitanja o našoj političkoj i društvenoj stvarnosti… Iako rijetko, bio mi je drag sarazgovornik a nikad mu nisam više pitanja postavio. Veoma pedantno profesorski mi je odgovarao. Mislim da je on bio jedan od posljednjih istinskih socijaldemokrata ali i komunista. Objašnjavajući svoju poziciju disidenta socijaldemokracije, rekao mi je, pomalo u šali da svaki značajni revolucionar završi kao diktator, ili kao žrtva… Njemu je pripala ova druga uloga. Rekao mi je nešto o čemu sam dugo kasnije razmišljao, kako: „Napuštanje dogmatizma traje onoliko koliko je trajao proces utemeljenja…“ I to da Lagumdžija nema nikakve šanse za demokratsko pročišćenje, jer na kraju zato nema ni vremena… Na kraju mi je govorio o Valteru Benjaminu i njegovoj tezi o „destruktivnim naravima“. Takve „naravi“, a kod nas su se sad ujedinile dvije (Lagumdžija i Radončić), znaju samo da progone i zavode red. A ja te Sajo podsjećam da je ova eurofilna koalicija upravo krenula od medija. Na prvoj sjednici Parlamenta Federacije ova ujedinjena parlamentarna većina imenovala je potpuno suprotno Zakonu o javnom servisu članove upravnog odbora FTV. Na taj način Čoviću i Ljubiću omogućili potpuni utjecaj u ovom Javnom servisu. Zato HDZ – ovi (najveći zagovornici neplaćanja tv – takse) više ne govore o „trećem kanalu“ jer su oni od SDP – a i SBB – a dobili na upravljanje Javni servis koji financiraju Bošnjaci. Cijela Hercegovina plaća manje TV – takse od jedne cazinske ili sanske mjesne zajednice. Naravno sve je to u službi novog medijskog projekta „četvorke“ pod nazivom „federalni avaz“, kako bi se budući progoni i „budimiri“ prikazivali našim zajedničkim demokratskim i „napred“ – nim iskorakom u „bolju budućnost“… Pendrekom po leđima „čovjeka“…
A ja, Safete, tebi pišem vjerujući da kod tebe postoji i trunka demokratske opredijeljenosti da kantonalne medije čiji je osnivač Skupština USK – a ne pretvarate u servis političkih i interesnih elita. Oni su izrastali u ratu i borbi za opstanak, a osnovani da budu servis krajiške javnosti i naših građana…
Poštovani Safete, neki umniji pisci i kolumnisti služe se ironijom. Ironija pučki znači ruganje. To je etimonski Sokratova metoda filozofiranja. Međutim, ironija najčešće podrazumijeva i nemoć da se brzo utječe na pozitivne društvene tokove. Mene ipak ne napušta pedagoški optimizam jer smatram da borba za istinu uvijek ima smisla. Govor i djela svakog od nas nemilosrdno razotkrivaju, a za sve je potrebno vrijeme. Onima koje danas promoviraš vrijeme sigurno ne ide u prilog… Neće se još dugo tvoj kradopeovski lider vaditi na želučane tegobe, moraće objasniti otkud tolika imovina… A ti, moj Sajo, udri po nama iz SDA… Profesionalni varioc ili liječnik, pa i kuhar ima standarde kako, gdje i koliko čega dozirati. U BH – novinarstvu toga nažalost nema. Novinar može koliko hoće povećavati, umanjivati, dodavati, pa ti onda moj Safete najbolje dodaji nama… I ti, i naša suptilna Nermina… Oduzimajte i dodajite, slobodno… Dokle, vidjećemo?!
Piše: Asim Kamber
KOMENTARI