U aprilu 1992. godine srpske paravojne formacije, potpomognute jedinicama Jugoslovenske narodne armije, zauzimaju grad Kupres, nanoseći težak poraz hrvatskim snagama koje su imale oko 160 poginulih boraca.
U aprilu 1994. godine osniva se 7. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine, čiji komandat postaje general Mehmed Alagić. Odmah po osnivanju, korpus usmjerava svoje djelovanje prema tri pravca: Vlašiću, Vrbasko – komarskom platou i Kupresu. Time korpus postaje prva jedinica ARBiH čiji segment djelovanja postaje isključivo oslobodilački. Nakon niza uspješnih akcija, sjeveroistočno od Travnika, oko objekta Meokrnja, zatim na objektima Bjeljik, Duge, Javorak, Stojanovac, prodoru prema Vlašićkom platou i Vrbasko – komarskom, gdje je oslobođeno selo Goleš i time ostvarena komunikacija Donji Vakuf – Turbe, objektima Vučja glava, Veliki šiljkovac te gredama Vezovine, Riđuša, Kik, oslobađanjem sela Klinde, Keže, Dulovići, Šahmani, Rakite, 7. korpus je stvorio odlične pretpostavke za otpočinjanje svoje najvažnije akcije – oslobođenje grada Kupresa.
Pripreme za operaciju “Kupres 94”, su trajale svega 7 – 8 danu. U tih nekoliko dana komandni organi korpusa finalizirali su realizaciju zadataka na teretnu. Na Komarskom pravcu paralelno su tekle iste aktivnosti u kojima su nosioci bile jedinice 307., 305., i dijelovi 312. brigade. U jutarnjim satima 19. oktobra 1994. godine, udružene jedinice 7. korpusa otpočinju borbeno dejstvo prema Kupresu. Za veoma kratko vrijeme pripadnici 307. i 370. slavne brigade u potpunosti izvršavaju postavljeni zadatak. Udarom sa leđa i bokova ovladano je objektima Jarčišće i Biljeg, te su razbijene snage Vojske Republike Srpske na objektima Risovac i Hadrovica. Jedinice 370. brigade ovladale su objektima Srebrno brdo, Mala Vrljevača i Mala Luka. Narednog dana sa dijelovima 308. brigade, ovladavaju Osmanaginom kosom. Uporedo su tekle i akcije 305. brigade čija su dejstva uslijedila na pravcu Biljeg – Debela kosa – Koprivnica (poznatija kao stara Titova vila). Drugog dana vidljivost je bila ispod 30 metara, uz jaku kišu, što su pripadnici 7. korpusa iskoristili da ovladaju objektom poznatim kao nova Titova vila na Koprivnici. Tada su u operaciju uvedene i jedinice 27. 37. i 17. viteške krajiške brigade, koje kreću direktno na Kupres. Ovakvo stanje natjeralo je komandu 1. krajiškog korpusa VRS da jedinice vojne policije, 11. lahke pješadijske brigade i dio specijalnih jedinica “Panteri” i “Mauzerova garda” usmjere prema snagama 7. korpusa ARBiH, tačnije postavljene su direktno u odbranu Kupresa. Time je oslabila linija prema Hrvatskom vijeću odbrane, naročito prema reonu Gornjeg i Donjeg Malovana, Rilica i Ravnog. Ipak, ni takvo stanje nije pomoglo VRS pa su snage 7. korpusa ovladale objektima Demirovac, tt – 1765, Mali Stožer, tt – 1624 i krenule su u prodor prema Kupreškim vratima i Vrani, najvišem vrhu planine Stožer.
13. dana borbi, tačnije 1. novembra 1994. godine, HVO se uključuje u borbu za Kupres, čime započinju operaciju “Cincar”. Nosilac operacije je bila 2. gardijska brigada. Obzirom da su linije odbrane prema VRS dodatno oslabile, HVO munjevito prodire na pravcu Ravašnjice – Ravno i iz pravca Rilića. Narednog dana pripadnici 7. korpusa izbijaju na Stožer, Kupreška vrata i Malu Plazenicu. Odlučujućim udarom oslobođeni su i objekti Veliki i Mali slver, Crni vrh, Runjevica. Sa tih pravaca vršen je ogroman pritisak na Velika Vrata. Dana, 3. novembra zaposjedanjem najdominantnijih kota, operacija oslobođenja Kupresa doživljava svoj vrhunac. Iako su snage 7. korpusa, nakon niza uspjeha, mogle ući u sam grad Kupres koji je bio pust od pripadnika VRS, to je prepušteno snagama HVO, koje nakon dva sata ulaze u Kupres.
Blistavim okončanjem ove operacije, razbijene su snage 1. i 2. krajiškog korpusa VRS na ovom pravcu. Operacija je ujedno bila prva zajednička, iako potpuno odvojeno vođena, akcija snaga ARBiH i HVO, nakon krvavog rata koji je okončan u proljeće 1994. godine. Oslobođeno je 530 km2 teritorije (400 od strane HVO i 130 od strane ARBiH). U akciji je učestvovalo oko 5 600 pripadnika ARBiH. Poginuo je 41 pripadnika ARBiH dok ih je 162 ranjeno. HVO je imao 4 poginula i 15 ranjenih boraca.
KOMENTARI