Heinrich Pfenning razmišlja o tome da zamijeni svoje plinsko grijanje toplinskom pumpom – kao i mnogi drugi u Njemačkoj.
Navala na pumpe je počela već prošle godine kad je, po navodima europskog udruženja instalatera toplinskih pumpi, ugrađeno 2,2 miliona tih uređaja, za trećinu više nego u godini prije toga. A pravi boom je nastao tek ove godine tako da u udruzi računaju da će do 2030. godišnje biti ugrađeno više od 10 milijuna toplinskih pumpi, piše Deutsche Welle.
Ali i Heinrich Pfenning je ubrzo uvidio da je teško naći nekoga ko bi mu dao dobar savjet. On je informatičar, o termodinamici ne zna baš mnogo, ali zna računati. A njegova računica je sljedeća: njegova porodična kuća u predgrađu Kölna je stara tridesetak godina i centralno plinsko grijanje je također s početka devedesetih prošlog stoljeća. “Do sad nam je račun za plin bio 1.350 eura godišnje, ali cijena raste. Sad je već negdje oko 2.500 eura“, kaže nam kućevlasnik kojem je jasno da će trošak biti još samo veći.
Jedni kažu “može”, drugi kažu “zaboravi”
Zapravo, za grijanje njegove kuće od 170 m2 i toplu vodu za troje ukućana mu je potrebno 21.000 kWh plina, dakle nekih 123 kWh po kvadratnom metru. To nije loše jer je i izolacija njegove kuće stare tridesetak godina bila za ondašnje pojmove solidno načinjena: stoljeće stare zgrade doista znaju biti “vila propuh”, ali danas je moguće sagraditi kuću kojoj je potrebno i manje od 50 kWh po kvadratu.
Glavno pitanje glasi: isplati li se ugradnja toplinske pumpe? I kakva ona treba biti, “obična” ili takva koja bi koristila i geotermalnu energiju? Tu se trošak lako penje na nekoliko desetaka hiljada eura – ima li sve to smisla? Raspitivao se kod prijatelja, susjeda i čitavog niza majstora, ali time je zbrka postala samo još veća: “U osnovi, tu postoje dva tabora: jedni kažu ‘zaboravite na toplinsku pumpu ako nemate podno grijanje’, a drugi kažu ‘da, to bi moglo ići’.”
Profesor Werner Schenk je specijalist za toplinske pumpe na Visokoj školi u Münchenu i on nam objašnjava kako u toj primjedbi o podnom grijanju ima – i nema istine. Čitavu kuću preurediti za podno grijanje je golem trošak koji se teško može isplatiti, ali tačno je da toplinske pumpe rade na nižim temperaturama nego “obično” grijanje – dakle sličnije podnom grijanju.
Da podvučemo crtu…
A sad crta pod ovu računicu: kod tako ambicioznih planova se i 31.000 eura čini malo, čak i ako 30% dobije od države. Jer i u kući će trebati pregrađivati, već i da bi se stvorilo mjesto za dobro izoliran spremnik tople vode. Pfenning plaća 2.500 eura godišnje za grijanje plinom, s novim postrojenjem je izračunao da će plaćati manje od 2.000 eura za električnu energiju. Toplinsku pumpu, baš kao i akumulatore i solarne panele treba i održavati i provjeravati, to također košta više nego servis običnog bojlera.
Sve u svemu: da, toplinska pumpa se isplati na veoma dugi rok, pogotovo ako cijena plina i dalje bude rasla. Dodatni argument mu može biti što će tako smanjiti i emisiju ugljičnog dioksida za dobre tri tone godišnje.
KOMENTARI