Sa gustom bradom i „izgledom boljim nego što bi se očekivalo“, Hoze Albador Albarengo prisjetio se svojih nedaća nakon što su ga struje odvukle od obale Meksika.
On je proveo 13 mjeseci plutajući na moru u svom čamcu koji se pokvario prije nego što je uspio da napokon dospije do obale jednog udaljenog ostrva u Pacifiku i uz pomoć prevodioca svijetu ispriča svoju nevjerovatno priču o preživljavanju na pučini mora.
Hoze je izjavio da je preživio jedući kornjače, ptice i rukom uhvaćene ajkule, a spas je našao na Maršalskim ostrvima – zemlji za koju nikada nije čuo. Njegove prve riječi po dolasku na kopno bile su: „O moj Bože“.
„Upravo sam ubio pticu kako bih imao šta da jedem kada sam ugledao drveće. Plakao sam. Dočepao sam se zemlje i napokon sam mogao da se naspavam. Ujutro sam se probudio i čuo pijetla kako kukuriče i primijetio sam piliće i malu kuću. Vidio sam i dvije žene kako vrište i deru se. Na sebi nisam imao nikakvu odjeću, samo donji veš koji je bio pocijepan“, izjavio je Hoze u bolnici u Madžuru, glavnom gradu Maršalskih ostrva.
Uprkos svim nedaćama, Albarengo je izgledao zdravo kada je stigao u bolnicu na pregled.
Imao je gustu narandžastu bradu, usukano lice i natečene zglobove, ali je mogao da hoda bez pomoći i očajnički je želio hljeb – njegovi roditelji u El Salvadoru su pekari.
Albarengo je izjavio da je u Meksiku radio kao ribar koji lovi škampe i ajkule posljednjih 15 godina i da ima ćerku staru 10 godina.
Izgledao je prilično uhranjeno i raspoloženo, pored pokušaja da opiše gubitak svog prijatelja ribara, petnaestogodišnjeg Ezekijela, koji je preminuo nakon četiri mjeseca provedena na moru zbog toga što je odbijao da jede.
Iako su brojni detalji nepotpuni i Hozeovi iskazi u pojedinim trenucima zvuče kontradiktorno, on je izjavio da je krenuo na jednodnevno ribarenje sa Ezekijelom 21. decembra 2012. godine. Motor na njihovom brodiću se pokvario i nekoliko dana su bili prinuđeni da plutaju blizu obale. Međutim, ubrzo se brod udaljio od obale i tada su shvatili da moraju da se bore sa Pacifikom. Ezekijel je umro četiri mjeseca kasnije.
Albarengo je uspio da pronađe snagu potrebnu da preživi, naoružan samo nožem i sa nešto odjeće kako bi se zaštitio od sunca.
„Nisam znao koliko ima sati, niti koji je dan. Samo sam poznavao sunce i noć. Nikada nisam ugledao zemlju. Oko mene je bio samo okean, čist okean i ništa više. More je bilo mirno“, izjavio je.
Albarengo je izjavio da se hranio pticama, kornjačama, malim ribama i malim ajkulama koje bi hvatao tako što je stavljao jednu ruku u vodu kao mamac pre nego što bi uhvatio ajkulu za rep. Vrlo često je bio primoran da pije svoj urin, posebno tokom perioda bez kiše.
Takođe je razmišljao da okonča svoj život par dana nakon smrti Ezekijela.
„Četiri dana sam razmišljao da oduzmem sebi život, ali nisam mogao da osjetim želju – nisam ponovo želio da osjećam bol. Jednostavno nisam mogao to da učinim.“
Upitan o tome kako je uspio da preživi, Albarengo je izjavio da mu nikada nije bilo dosadno i da je rijetko bio uplašen i da se konstantno molio Bogu, iako ne pripada nekoj određenoj religiji.
„Razmišljao sam o Bogu. Ukoliko je trebalo da umrem, bio bih sa njim, tako da se nisam plašio. Vjerujem da je ovo za većinu ljudi nevjerovatna priča“, ispričao je Hoze.
U međuvremenu, policijski organi i dalje istražuju detalje Alborenginih navoda.
“Uz pomoć američke ambasade pokušavamo da dođemo do dodatnih informacija i da Hozea spojimo sa njegovom porodicom.”
KOMENTARI