Piše: Senad A. Kubat
Za dobre poznavaoce političkih prilika i stranačko-ideoloških mentaliteta u Bosni i Hercegovini, ovaj vrlo burni razlaz između SNSD-a i SDS sigurno nije iznenađenje, prije bi se reklo da je ovo logičan slijed stvari, obzirom da se radi o dva ljuta rivala za vladavinu i raspolaganje resursima prije svega u RS-u i nad srpskim narodom u Bosni Hercegovini.
Ono što je privremeno ova dva nepomirljiva protivnika ujedinilo i na osnovu čega su sklopili savez na nivou Bosne i Hercegovine je zajednička mržnja i borba protiv države Bosne i Hercegovine i opstruiranje svega onoga što bi vodilo ka njenom ekonomsko političkom oporavku i putu ka tzv. euro-atlanskim integracijama, odnosno ka učlanjenju u NATO i EU, jer bi ta dva članstva zauvijek pokopala neostvarene snove o uništenju Bosne i Hercegovine u ime kojeg je izvršena agresija na BiH i čak počinjen i genocid.
Problem je od početka bio taj što su obe ove stranke imale različito tumačenje oko razloga sklapanja ovog saveza. Dodik je imao namjeru da uzimajući SDS za partnera na nivou BiH ostvari dva cilja. Prvi, da kod domaće i strane javnosti stvori utisak o nepodijeljenom i širokom frontu jedinstvenog stava srpskih stranaka iz RS-a o pitanjima opstojnosti i funkcionalnosti BiH, odnosno što uvjerljivije prikazati kako je BiH ne moguća i da je insistiranje na njenom opstanku samo gubljenje vremena i uzaludno trošenje novca domaćih i međunarodnih fondova. Kako je pored toga smatrao da ovim savezništvom ustvari čini veliku uslugu SDS-u očekivao je naravno da SDS kao opoziciona stranka u RS bude zahvalna i razumljivo tolerantna naspram vladavine SNSD-a. Po toj logici SDS bi praktički pristao da za duže vrijeme bude „vječita druga“ stranka u RS-u.
Drugi Dodikov razlog bio je da se srpskim građanima, prije svega u RS-u, dodatno prikaže kao veliki lider na čelu stranke koja vodi stvarnu državničku politiku zaštite interesa Republike Srpske, njenom očuvanju i učvršćenju, te je u to ime čak spreman da se odrekne nekoliko pripadajućih pozicija na nivou Bosne i Hercegovine te je kao ozbiljan srpski državnik za partnera spreman uzeti i otvorenog političkog rivala kakav je SDS jer je to stranka osnivač RS i kao Dodik im velikodušno poklanja dio svoje vlasti samo da Srbima i Srpskoj bude bolje.
I taman kad je Dodik sam sebi čestitao kako je sposoban i pametan, došli su lokalni izbori 2012. godine na kojima opoziciona SDS ostvaruje vrlo dobar uspjeh a očigledan gubitak glasova u SNSD-u polahko stvara paniku i najavu mogućnosti još većeg gubitka vlasti i totalitarne moći na predstojećim općim izborima 2014. i to sve zbog „nezahvalnih“ saveznika na nivou BiH kojima su ustupili dio svoje vlasti.
S druge strane, ohrabreni ostvarenim rezultatima na proteklim lokalnim izborima i stvarnim ekonomsko političkim očajem u RS-u, SDS-ovci totalno mijenjaju koncept odnosa sa svojim saveznikom i uveliko rade na promjeni međunarodnog imidža ove stranke. Sve glasnije i otvorenije ukazuju na pogubnost Dodikove politike i upozoravaju na bankrot RS-a ukoliko Dodik ostane na vlasti i poslije 2014. To u stvari znači ne samo da Dodik nije dobar lider nego je političar koji će uništiti RS koju su svojevremeno SDS-ovci u krvi stvarali. Njihovoj općoj priči i potvrdi o Dodikovom kriminalitetu uveliko doprinosi i istup do juče važog SNSD-ovca i Dodikovog saradnika, Svetozara Gligorića, koji javnim svjedočenjima sa imenima i prezimenima govori o velikim aferama i pljačkama koje su provodili Dodikovi kadrovi u proteklom periodu.
Pomalo apsurdno djeluje SDS-ova politika na nivou Bosne i Hercegovine, politika stranke koja je u stvari smisao svog osnivanja upravo pronalazili u uništenju Bosne i Hercegovine. Naime baš ministar u Vijeću ministara BiH, Mirko Šarović koji dolazi iz SDS-a, je Dodika primorao da shvati da je RS samo BiH entitet bez međunarodnih ovlasti a da je Bosna i Hercegovina međunarodni subjekat za zaključivanje i provođenje bilo kakvih međunarodnih projekata i sporazuma. I to da mu prirede baš kad je Dodik sam sebe uvjerio da je RS država i da on sa bogatstvima i resursima BiH može raditi šta hoće i s kim god hoće, ostvarujući dodatne materijalne koristi za sebe i svoje partijske poslušnike, nezaustavljivo uništavajući Bosnu i Hercegovinu.
Naravno da na reakcije nije trebalo dugo čekati. Dodik je raskinuo savez sa SDS-om i naložio pokretanje smjene svih SDS-ovih kadrova na nivou BiH jer mu u stvari ništa drugo ni ne preostaje. Naravno da ove smjene neće ići baš tako lahko kako je planirao a to će se vidjeti u narednom periodu. No bez obzira kako se situacija oko smjene SDS-ovih kadrova razvijala Dodik je u ovom sukobu sigurni gubitnik i njegov politički pad sve je izvjesniji.
Šarović je „ni kriv ni dužan“ svojim djelovanjem na nivou Bosne i Hercegovine za račun SDS-a ostvario nemjerljiv politički kapital za predstojeće opće izbore 2014. Prvo je dodatno raskrinkao Dodika u njegovim kriminalnim rabotama ali najvažnije je to što je svojim postupcima kao državni ministar ohrabrio određene snage u svojoj stranci da bi na ovakav način djelovanja mogao popraviti inače loš međunarodni ugled SDS, jer međunarodna zajednica ipak više podržava one stranke koje su spremne zajednički sa strankama iz druga dva naroda raditi na izgradnji Bosne i Hercegovine. Pa ako je to cijena povratka na vlast, izgleda SDS ju je spreman platiti.
U cijelu ovu koncepciju SDS-ove preobrazbe i otvorenog razlaza sa SNSD-om kao i sveukupnom bivšom politikom uključio se i osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik, desna ruka Radovana Karadžića i jedan od osnivača SDS-a i RS-a, koji je ovih dana na Palama okupio većinu nekadašnjih članova tzv Skupštine srpskog naroda koja je prije dvadesetak godina na Palama obznanila odcjepljenje srpskih teritorija od Bosne i Hercegovine i osnivanje RS-a. Ovo samo po sebi kao skup odumrlih političara ne bi ništa posebno značilo da same poruke upućene s ovog skupa nisu za profil ovih ljudi jednostavno neprepoznatljive i nevjerovatne. Pa koje do juče mogao očekivati da jedan Momčilo Krajišnik poziva na međunacionalni suživot i zajedničku izgradnju Bosne i Hercegovine u miru i slozi sa Bošnjacima, Hrvatima i svim ostalim građanima BiH.
Kako bilo da bilo slijedi interesantni rasplet sukoba između SNSD-a i SDS-a u okviru kojeg će građani BiH ali prije svih RS-a, iz prve ruke saznati sav jad i bijedu proteklih srpskih politika koje su nas sve skupa koštale godina stagnacije i osiromašenja. Ko zna možda i Bosna i Hercegovina i njeni zagovorači, ako budu mudri, nešto kapitaliziraju iz ovih sukoba. Na žalost ipak moram napomenuti da ponašanje Zlatka Lagumdžije i SDP-a u vještačkom održavanju Dodikove snage na nivou BiH baš me i ne uvjerava previše u pamet na „drugoj strani“. Ostaje mi jedino da se nadam da će SDP-ova bosanska patriotska opozicija predvođena SDA-om preuzeti inicijativu i vratiti BiH na put oporavka i integracija a Dodika i sve njegove prijatelje s „ove strane“poslati u političku penziju u kojoj slijedi pravedno polaganje računa.
KOMENTARI