Četveročlana porodica Srebrić iz Bihaća ne živi, ona jedva preživljava i to bez ikakvih redovnih primanja. Dok neki od nas imaju i previše, ova porodica nema novca za hranu,odjeću, obuću, higijenske potrepštine. Otac Irfan Srebrić, inače duševni bolesnik, koji je pohađao i specijalnu školu, ima sva sina, Muju i Ismeta, koje školuje i hrani sakupljajući staro željezo i stare stvari koje narod izbaci iz kuće pored ceste ili u smeće. Irfan ima motokultivator sa prikolicom, kojim svako jutro obilazi bihaćke ulice i okolna naselja te kupi svakakve sirovine i odvozi ih do otkupne stanice, za što dobije koju marku. Taj motokultivator je dobio zahvaljujući akciji dobrih ljudi, koji su im prošle godine u aprilu donirali hranu,odjeću, obuću, te novčana sredstva pomoću kojih su riješili ogromne dugove za električnu energiju.
Pomoću to nešto maraka što zaradi sakupljajući željezo i stare stvari, Irfo kupuje brašno od kojeg njegova bolesna žena Silvia pravi kruh svojim sinovima, koji, pored toga što idu u školu, pomažu ocu u prikupljanju željeza i ostalih korisnih stvari. Mujo ima trinaest (13) godina i ide u osmi razred. On i njegov mlađi brat Ismet često nemaju novaca ni za sendvič, a kamoli za adekvatnu odjeću i obuću, koja bi ih zaštitila od kišnih i hladnih dana. Unatoč teškom životu, Mujo i Ismet su djeca puna života i nisu nametni u komšiluku ni u školi. Nikad ne dosađuju nikom i ne traže pomoć. Iako su mnogo puta došli kući iz škole promrzli i plavi od jakih hladnoća, a najprije od gladi… Majka Silvia kaže da najviše zbog djece i traže pomoć, ne zbog sebe. Komšije im pomažu koliko mogu, ali to nije dovoljno.
Iako su im prošle godine neki ljudi već pomogli, i sami smo svjesni koliko je ova godina teža; nije bilo sunčanih dana niti dovoljno lijepog vremena da bi Irfan zaradio i prehranio porodicu. Kako da kupe drva koja će ih grijati kad dođe hladna zima u kući sa starom i slabom stolarijom, kroz koju puše sa svih strana? Pored svih tih muka, našem Irfi se pokvario motokultivator kojem je otišao kardan i prikolica, a ni gume više ne mogu da izdrže; i njima je došao kraj. Za popravak mu je potrebno nekoliko stotina maraka koje on nema.
Ova dva dječaka su praznih ruku i polupraznog želuca otišli u školu, koja je neki dan počela. Nemaju marke za sendvič, nemaju školski pribor, novu odjeću i obuću kao njihovi drugovi. Ali su ipak djeca za primjer, djeca koja razumiju da se nema, koja dobro uče u školi, koja se nadaju da na ovom svijetu još uvijek ima dobrih ljudi… Zato, svi vi koji možete, ljudi dobre volje, koji pročitaju priču o Irfi i njegovoj porodici, pomozite im. Njima je potrebno baš sve: hrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, drva, knjige, sveske i školski pribor za dječake. Novčana sredstva bi im pomogla da izmire dugove električne energije, vode, te da saniraju kvar na motokultivatoru.
Svoje donacije možete uplatiti na sljedeće račune u ProCredit banci:
194 103 169 460 0183 (račun u KM za BIH) i
194 103 169 460 12 50 ( račun u eurima za EU) i.
Svi oni koji bi pomogli, a ne mogu uplatiti na račun, mogu poslati na Western Union na ime IRFAN SREBRIĆ – BRČANSKA 1, PRILAZ BR. 1.
Irfana također možete kontaktirati na broj mobitela: 066/306-487.
Pomozimo da se ovim dječacima vrati osmijeh na lice, a toplina i sreća u njihov dom.
KOMENTARI