Ovo je priča o posebnoj grupi djece, priča o solidarnosti, drugarstvu i empatiji. Ovo je priča o odjeljenju 7a.
Odjeljenje 7a je posebno odjeljenje u našoj školi i mogu služiti kao primjer i djeci i odraslima. Iako su još uvijek djeca, oni nas uče šta znači biti čovjek.
Sigurno se sada pitate: „Zašto su oni tako posebni?“
Evo zašto!
To su djeca koja su od prvog razreda zajedno. Međutim, nisu zbog toga posebni. Zajedno s njima od prvog razreda je i Samir Duraković, dječak sa downovim sindromom, njihov poseban drug o kojem brine cijelo odjeljenje.
Danas još uvijek vladaju predrasude vezane uz Downov sindrom i osobe koje pate od tog poremećaja. Uzrok takvim predrasudama prije svega je loša informiranost.
Ipak, to našim junacima nije bila prepreka da postanu Samirovi prijatelji i da ga uključe u svoje odjeljenje i svakodnevne aktivnosti. Oni su nam pokazali da su osobe sa downovim sindromom prije svega ljudi i tako ih trebamo gledati.
Djeca oboljela od downovog sindroma su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost sviju onih koji s njima dolaze u kontakt.
Upravo takav je i naš Samir. Njegovi drugari brinu o njemu već sedam godina. Pomažu mu u učionici i van nje. Redovno ga prate kroz hodnike naše škole i paze da stigne na svaki čas. Samir je veoma veseo dječak i često se voli našaliti sa svojim prijateljima, ali i nastavnicima. Od svih predmeta Samir najviše voli časove muzičkog pa ga često možemo čuti i kako pjeva. On unosi dosta radosti u ovo odjeljenje i jako lijepo reaguje kada je neko dobar prema njemu. Na ljubav uzvraća ljubavlju, i to dvostrukom.
Nije nimalo lako odgajati dijete s Downovim sindromom. Takvom djetetu treba posvećivati mnogo vremena i pažnje. Važno je biti požrtvovan, strpljiv i imati razumna očekivanja, a upravo takvi su i ovi naši mali junaci.
KOMENTARI