Smail Ibrišagić Lipšo poslednji je sanski urar u Sanskom Mostu, gradu koji je u proteklim decenijama bio poznat po velikom broju zanatlija koji su se bavili popravkama satova.
Ibrišagić kaže kako je i ovaj tradicionalni zanat pred izumiranjem zbog napretka savremene elektronike i tehnologije koja je danas jednostavno dostupna svakom čovjeku u svijetu. Ovaj sanski sajdžija, kako su ovo zanimanje Sanjani najčešće nazivali, danas je pred penzijom, a kako kaže, u ovom trenutku nema nikoga ko se educira za urarski zanat. Tako bi zatvaranje male radnje u Staničnoj ulici Sanski Most mogao ostati bez ijednog časovničara.
Smail Ibrišagić kaže kako je posla sve manje, te da on nakratko živne u ljetnim mjesecima kada u Sanski Most dolaze njegovi stanovnici koji žive i rade u stranim zemljama. Prisjeća kako se ovim zanatom počeo baviti još u ranoj mladosti, kada ga je izučio kod nekada nadaleko poznatog sanskog časovničara, Irfana Čekića. Žalosti ga činjenica da je kultura mehaničkih časovnika koji mjere vrijeme na izdisaju.Poslednji sanski sajdžija kaže kako mu je ovaj zanat u životu donio sve i da će se njime baviti sve dok bude u fizičkoj snazi.