Potpisan Dejtonski mirovni sporazum – 1995.

Pravni akt sporazumnog karaktera donešen je da bi se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini (1992 – 1995) i naročito se bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem BiH.

Konferencija je trajala od 1. do 21. novembara 1995, kada su sporazum potpisali tadašnji predsjednici RBiH Alija Izetbegović, Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman poslije trosedmičnih pregovora.

Dva entiteta

Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Warrena Cristophera, pored njega glavni američki posrednici su bili Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Zvanično je potpisan u Jelisejskoj palati u Parizu 14. decemba 1995, čime je BiH podijeljena na dva entiterta – Republiku Srpsku i Federaciji BiH.

Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu prema Povelji UN, Završnom aktu iz Helsinkija i drugim dokumentima OSCE-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma isključivo na miroljubiv načun.

Jugoslovenski parlament je 13. novembra 2002. ratifikovao Dejtonski sporazum.

Nijedan od trojica potpisnika sporazuma više nije među živima, kao ni nekadašnji međunarodni izaslanik za Balkan i jedan od kratora Dejtonskog sporazuma Richard Holbrooke.

U Republici Srpskoj Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovin je praznik i neradni dan, a njegovo obilježavanje regulisano je entitetskim Zakonom o praznicima.

Dejtonskim mirovnim sporazumom zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini koji je počeo 1992. godine.

Kritike sporazuma

Mnogi danas kritikuju Dejtonski mirovni sporazum, govore da je prevaziđen i pozivaju na njegovu reviziju.

Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić 2013. godine je komentarisao kako je Dajtonski sporazum stvorio ‘invalidnu državu’.

„Dejtonski sporazum je zaustavio rat i to je njegova pozitivna strana. Međutim, nije uspostavio državne mehanizme na centralnoj razini da ta država može funkcionirati, odnosno da bude funkcionalna država. Zato mislim da je stvorio invalidnu državu, pa se pojedini entiteti mogu sigurno vladati kao država u državi, što sigurno nije bila namjera autora sporazuma“, smatra Mesić, uz napomenu kako je „drugo pitanje kako iz toga izaći”, rekao je on.

Tilman Zuelch, osnivač i predsjednik Društva za ugrožene narode rekao je kako Dayton priihvata podjele i etničko čišćenje.

“Ponašanje Njemačke prilikom potpisivanja tog dokumenta za mene je jedno od najvećih životnih razočarenja. Bilo je to perverzno, zbog iskustva 15 miliona Nijemaca koji su protjerani i nikada se nisu mogli vratiti. Upravo Dejtonski sporazum prihvata podjelu i etničko čišćenje ljudi, što se nije smjelo priznati”, rekao je on.

Mate Granić, koji je u doba dejtonskog sporazuma bio ministar vanjskih poslova Hrvatske, smatra da je taj sporazum bio dobra podloga za nadogradnju.

“U Daytonu, svi se slažu s time, zaustavljen je rat i uspostavljen mir. Ali, ono što smatram je da je Dayton bio dobra podloga za nadograđivanje i da je to trebao biti proces u kojem će se intenzivno raditi da se stvori Bosna i Hercegovina, država u kojoj će se sva tri naroda osjećati sigurnim i konstitutivnim. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina treba biti funkcionirajuća država”, rekao je on.

Zaustavljen rat

U tom sukobu, koji je trajao četiri godine, stradalo je oko 100.000 ljudi, a preko dva miliona stanovnika je raseljeno.

Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a, 1993. godine je formiran Međunarodni krivični sud u Hagu, oformljen da bi procesirao ratne zločine počinjene za vrijeme ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

Za vrijeme rata u BiH, glavni grad te zemlje bio je pod opsadom tri godine i deset mjeseci, čime je postao grad pod najdužom opsadom u modernoj historiji ratovanja.

U opsadi Sarajeva stradalo je preko 14.000 ljudi.

Rat u BiH zaustavljen je nakon genocida u Srebrenici, u kojem je vojska Republike Srpske, pod komandom Ratka Mladića, ubila više od 8.000 Bošnjaka, većinom muškaraca i djece.