Pravila planinarskog bontona

Homeinmedia danas

Pravila planinarskog bontona

PREDIVNO Fotografije koje će vam izmamiti osmijeh na lice

Znate li onaj osjećaj kad se umorni, sretni i puni blata spustite s planine i smijete se oko glave? Oni koji su upoznati s čarima hodanja i trčanja u prirodi mogu danima živjeti na tom valu sreće, kao i „zaraziti“ druge da uzmu ruksak i krenu u brdo.

No bez obzira na to koliko ste daleko od civilizacije, pravila ponašanja i dalje postoje, a da bi svima bilo srce na mjestu važno je pridržavati se planinarskog bontona.

“Jedno od osnovnih planinarskih pravila je da planinarske objekte uvijek treba za sobom očistiti i ostaviti u stanju u kojem smo ih zatekli, ili još boljem. Planinari su vrlo savjesni u pogledu čuvanja reda i čistoće u planinarskim domovima, kućama i skloništima, no planine su lako dostupne i drugim posjetiteljima, među kojima nažalost ima i onih koji nemaju razvijene navike čuvanja planinarskih objekata i njihova okoliša.”

Planinarenje nije natjecanje, ali sportsko (fer) ponašanje je potrebno. U planini jači pomaže slabijemu, a prednost imaju oni kojima je teže. To znači da je potrebno propustiti onoga koji se uspinje ili ga pažljivo zaobići, uz dovoljan razmak.

Krećete li se brže od osobe ispred vas, prestignite je pristojno – najbolje uz pozdrav, a ako je potrebno, imajte strpljenja pričekati dovoljno širok dio da se možete lako mimoići.

Iako u prirodi ne treba ostaviti ništa drugo do tragova cipela, u nekim slučajevima treba intervenirati. Napadalo granje i kamenje na putu, ako možete, pomaknite, kao i putokaze koji su se pomaknuli… 

Vatra se u šumi ne loži, a ognjišta je potrebno ograditi kamenjem, kao i pažljivo ugasiti vatru prije odlaska. Otpatke je najbolje skupiti i ostaviti na zaklonjenom mjestu, a prilikom povratka, uzeti sa sobom. 
Hodate li sami „usred ničega“, slobodno možete i zapjevati jer tako možete otjerati i neke životinje, ali u društvu poštedite druge svojeg veselja, glazbe ili vike – bilo na stazi ili u domu.

Tempo hoda u grupi prilagođava se najslabijem pješaku u društvu, a ako netko ima težak dan ili jednostavno nije u formi, dobro je usporiti i ponuditi mu pomoć. U planini se član planinarskog društva nikada ne ostavlja sam; u slučaju nesreće i drugi su krivi.


COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0