Dženneta Kudelić iz Bužima prije pet i po godina je bila studentica Geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Pripremajući se da završi godinu u septembarskom roku, potaknuta zagađenim društvenim ambijentom, sebi je počela postavljati pitanja. Mnogi ljudi oko nje su odlazili iz zemlje, a priče o novom životu koje su se širile od usta do usta privukle su i njenu pažnju.
Bježala sam u stranu
– Situaciju u državi nisam najbolje razumjela, slušala sam starije kako govore da neće biti bolje, da je tamo negdje iza Zagreba puno ljepše i pravednije. Meni je pravednije zvučalo kao bajka, kao nešto što želim. Oko septembarskog roka, kad se lome studentske godine, kad se ponovo zbližavaju studentske simpatije, u tom poletu gdje se svi vraćamo da pokažemo da možemo riješiti godinu u posljednjem času, ja sam lomila prste, pitajući se da li da moj džeparac bude upisnina za fakultet ili prevod mojih dokumenata…
Suočena s dilemom, odluku je donijela hladne glave. Na pola srca saopštila je roditeljima da želi otići iz države.
– Pošto dolazim iz Krajine, kod nas se od pamtivijeka odlazilo, svi su odlazili, odlazak nikad nije bio tabu tema. Svi koji bi otišli vraćali bi se sretni, debelih novčanika, u najnovijim vozilima. Pomislila sam tako ću i ja, priča nam. “Vođena tim djevojačkim iluzijama o načinu i stilu života koji želim da živim. Inspirisana tuđim životnim sudbinama odlučila sam se da odem i otišla sam.”
Graz je za nju bila savršena destinacija, jer tamo je živjela njena sestra sa porodicom. Za početak je imala dom, grad je blizu njenog rodnog mjesta, putevi su pristupačniji i u relativno kratkom vremenu je mogla stići kući do roditelja. No, prvih pola godine proživjela je u razočarenju. Shvatila je da iza slika ljepših života stoji ono što ne možemo vidjeti na društvenim mrežama – naporan rad.
– Razočarala sam se u prvih pola godine kad sam primijetila da ti vrijedni ljudi rade dva puta više nego mi u BiH, zato i imaju trostruko više, ističe Dženneta.
Proces “aklimatizacije” na nove društvene okolnosti je bio težak. Prvih nekoliko dana je bila “zaštićena” sestrinim društvom koja je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru. No, nakon što se sestra vratila na posao, sve više vremena je ostajala sama.
– Po prirodi sam jako komunikativna osoba, bolujem od nesposobnosti da provedem jedan dan da ne razgovaram s nekim. Tužna je činjenica da nisam imala nikog da razgovaram, čak ni prodavačica na trafici nije bila raspoložena da porazgovara o vremenskoj prognozi. Ubrzo sam počela da shvatam da su ljudi hladni i emotivno ograničeni, da nemaju vremena i da ne razumiju nas koji na klimavom njemačkom pokušavamo razgovarati sa njima, iskrena je Dženneta, koja je, dok je išla na kurs njemačkog, pronašla prvi posao.
Prve barijere su uticale na nju na način da se zatvori u sebe i nostalgijom liječi tjeskobu koja ju je okupirala.
– Polako sam počela da se zatvaram u sebe, počela sam da tugujem za svakodnevnicom u Bosni. Počela sam da tugujem za neiscrpnim ispijanjima kafa i praznim razgovorima o teorijama zavijera, o vremenu, o drugim ljudima…
Moj prvi radni dan u IKEA poslovnici je izgledao kao pakao, ništa nisam razumjela, sklanjala sam se u stranu i molila Boga da me niko ništa ne pita. Nisam željela čak ni da me pozdrave, jer sam se plašila blamaže. Da, otišla sam u Austriju bez poznavanja njemačkog, ističe.
Osamostaljenje
U međuvremenu, suočena s novim izazovima, upisala je fakultet i počela govoriti na “klimavom” njemačkom.
– Dan za danom je prolazio, išla sam na kurs, budila se u pola pet ujutro, a na spavanje sam odlazila u 10 navečer. Potpuno sam se finansijski osamostalila od roditelja, a stambeno od sestre. Živjela sam sama ili sa cimerima, krenula sam na fakultet, počela sam da pričam njemački, još klimavo, ali sam pričala, dodaje. “Odličan je osjećaj znati da si mogao ići utabaninim stazama, a odabrala sam da sebi krčim put i raskrčim do nečeg”.
Danas, kada je preboljela “dječije bolesti” egzila, ona se skoro potpuno prilagodila životu u Grazu. Trenutno je pri kraju studija građevine, a istovremeno je poslovođa u internacionalnom lancu zdrave hrane i restorana Dean and David.
– I ja sam postala slobodna, neopterećena životom, religijama, stilovima oblačenja, narodnostima, bojom kože, seksualnim opredjeljenjima i svim ostalim kodeksima. Graz je kao takav šaren, slobodan i širok, moj dom, moje mjesto gdje ću se uvijek vratiti. Moj hvatač snova i moja najveća prilika. Šarmantan, jedinstven i blizu srca zauvijek, poručuje. Kvaliteta života u Grazu kao i svugdje na svijetu je ekvivalent individualnog davanja. Balkanci ovdje daju mnogo i doprinose ovom gradu. Svi ti ljudi sa Balkana su doprinijeli i mom shvatanju da ne mora uvijek biti sve crno, da ako se poželim bosanske kuhinje da mogu da jedem, ako se poželim izlazaka da imam gdje da odem i slušam jednu ili drugu muziku. Ako se poželim religije i pripadanja uvijek mogu otici u džamiju. Svi ti vrijedni ljudi sa naših prostora tješe naše tuge i besjede. Pomažu da ma koliko daleko od domovine bili nikad ne zaboravimo ko smo i šta smo.
KOMENTARI