instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Priča o hrabrom i umalo zaboravljenom dječaku Ismailu

Priča o hrabrom i umalo zaboravljenom dječaku Ismailu

Dječak Ismail iz Zenice rođen je bez obje ruke. Kad je došlo vrijeme da krene u vrtić, zbog toga je odbijen u tri predškolske ustanove. Priča je, ipak, dobila sretan kraj – u vrtiću “Sindibad”.


videoprilog Mujesire Purić (Dnevnik 2)

Dječak Ismail rođen je bez obje ruke. Do svoje četvrte godine nije izlazio nigdje dok nije sasvim slučajno majka na ulici srela doktoricu Aišu Hadžihalilović, koja im je ponudila pomoć. Nakon tretmana razvoja fine motorike u Udruženju „Lotos“ dječaku je bilo potrebno zdravo okruženje za razvoj kognitivnih sposobnosti i socijalizacije pred polazak u školu.

Ono što drugi samo deklarativno govore o inkluziji vrtić „Sindibad“ je primijenio u praksi. Prihvatili su Ismaila. Rekli su da je to stručni izazov, i jeste. Također je i implementacija svih mogućih dokumenata koje je BiH potpisala o zaštiti invalidnih osoba, pojašnjava doktorica Hadžihalilović.

Zahvaljujući odličnoj orijentaciji kadra iz ove ustanove, koji žele isključivo na stručnoj i humanoj osnovi razvijati saradnju i razmjenu iskustava sa stručnjacima iz naše zemlje i svijeta, napredak je očigledan.

“Svaki dan nosi napredak, jako je napredovao u socijalizaciji. Bježao je od druge djece, povlačio se u sebe, bio je vezan samo za majku. Sada je interakcija s djecom odlična; uči, ponavlja pjesmice”, ističe Šefika Softić, direktorica Predškolske ustanove „Sindibad“ iz Zenice.

Umjesto sažaljenja, Ismail je postao neko kome se dive. Naučio je igre na toboganu i drugim spravama. Koristi i druge igračke kao i njegovi vršnjaci. Pribor za jelo i piće koristi sam bez ičije pomoći. Ismail je prihvaćen odlično, a osim djece prihvatili su ga i roditelji.

“Prezadovoljna sam, presretan je sa svojim drugarima i učiteljicama. Ispočetka je bilo malo teško dok se navikao. Sad je sve uredu, jedva čeka da ide u vrtić”, kaže Ismailova majka Elmina Zulfić.

Ismailu su hitno potrebne proteze, a prema stavu stručnjaka – da bi bile funkcionalne a ne samo estetske – potrebno je početi nositi ih u dobi kad dijete počinje sjediti, te najkasnije do 12 godine, kada mozak prima informaciju. Međutim, zbog administrativnih prepreka i dalje se suočavaju s problemom nabavke proteza za ruke.

“Te su proteze vrlo skupe. Još uvijek nemamo od ortopeda potpisan recept za proteze i nemamo saglasnost ni Ministarstva zdravstva ni Zavoda za socijalno i zdravstveno osiguranje da se djetetu nabave proteze”, ističe doktorica Hadžihalilović.

Ismaila su nedavno posjetili i prijatelji iz moto-kluba „Plavi vitezovi“ iz Sarajeva, koji su ga i obradovali poklonima.

federalna.ba

KOMENTARI