Ovo su sve slike Sanskog Mosta, ne samo one umjetničke kojima ponosno pokazujemo naš mali grad.
Na našim prostorima, a tako i u našem gradu je većinski prisutan način razmišljanja kakav su imali ljudi prije 50 ili više godina kada su u pitanju životinje, nažalost. Bitno je samo da materijalne stvari mogu prikazati našu “naprednost”, a djela su mnogi već odavno zaboravili ili označili kao beznačajna. A zapravo su djela ta koja govore o nama, o našem karakteru i o onome što zapravo jesmo!
U našem gradu se često kao najveći problem označavaju psi lutalice. Upravu ste, jeste problem da tako ogroman broj živih bića nema dom, da danima spava na ledenom tlu, da danima nije dobio ništa da pojede. Jeste to problem. Ali mi, LJUDI, smo taj problem i stvorili! Zar nismo onda mi ti koji bismo se trebali naći pozvani da ga i riješimo? Stalno se priča o napadima pasa na ljude.
Logično je da napadaju jer su gladni, vlasti se ne brinu o tome, a i ljudi onda jedva dočekali da ništa ne čine. Kada bi svako od nas, umjesto da baci ostatke hrane u kantu za smeće, nahranio psa kojeg svakog dana vidi kako jedva hoda ulicom, ne bi ih bilo barem gladnih.
Ne može proći ni izgovor “Ali ja ne volim životinje.” – ne radi se tu samo ni o ljubavi prema životinjama, nego i o čovječnosti, humanosti uopće, pa može se uzeti barem to kao osnova, ako nas nije stid reći da je ne posjedujemo baš nikako.
Shvatimo konačno da smo mi, ljudi, te društvene karike koje stvaraju probleme, i shvatimo da smo mi ti koji trebamo preuzeti odgovornost za iste i rješavati ih. Svako od nas može doprinijeti barem malo, a kada se svako to ‘malo’ sakupi, moći ćemo i vidjeti neki napredak u pravom smislu te riječi.
Prijatelji životinja – Sanski Most
KOMENTARI