Omiljeno piće na još uvijek neomeđenoj teritoriji omiljenih srednjoškolskih kafića u vremenu prelaza u treći milenijum, za generecije koje su probijale kafanski himen u četrnaestoj ili petnaestoj godini, tamo od 1999. do 2000 i neke godine.
Naručivala bi se nakon prvih bježanja sa časa u prvom razredu srednje. Nakon posljednjeg časa, prije nego što se nevoljko ode kući.
Iako šlag na tortu uvijek dolazi na kraju, šlag bi u produženoj sa šlagom došao na početku. Na brzinu pokusan izgriženom plastičnom kašičicom – još jedniom relikvijom srednjoškolskih generacija – ostavio bi iza sebe već ohlađene mililitre boje mutne lokve sa seoskog puta.
Nema ”toza” nakon popijene produžene sa šlagom, gatara ne bi imala u čemu da “gleda u šolju”, ali je ponekad tako ”bistra” da si na površini mogao da ugledaš svoje pubertetsko, bubuljičavo lice.
Kafa je ovde samo riječ i ništa više (Z. Čolić), a to su znale i mušterije i konobari, prećutno prihvatajući da u šoljici ima kofeina taman koliko konvertibilnih maraka u džepu: malo ili ništa.
Razvalačilo se, pričali su, od jedne mjere na pet-šest, a legenda kaže da je jedan konobar uspio iscijediti 11. Šlag je prekrio tragove zlodjela.
Godine su prekrlile bljutavi ukusu u ustima. U kasnijim razredima prelazili bi na produženu sa mlijekom ili kratku kafu, kofeinski zavisnici stigli su do domaće kafe; ili se jednostavno odustajalo od kafe.
Taman u isto vrijeme kada bi se zbog godina napuštala Parkić-zona kafića, od Arije do Dionisa, sa Tavitom preko puta. Kada se konačno prekidalo sa slušanjem eks-ju rokenrola, Dine Merlina, Harija Mata Harija, originalnih saundtreka za produženu sa šlagom.
Produžena sa šlagom – lijepa slika šoljice i šlaga dok se šlag ne otopi, a splačina nakon toga; gratis marka svih konobara, ulaznica u prvi razred srednje škole; jeftin klistir za usta gorka od prvih cigareta.
KOMENTARI