Moderni fudbal posao je klasični biznis, fabrika za proizvodnju novca. U skladu s tim, ogromna većina današnjim fudbalera sa punim se pravom može nazvati plaćenicima. Nekada je to, međutim, bilo drugačije.
Fudbaleri su igrali zbog ljubavi prema klubu, a danas su takvi slučajevi rijetkost, pogotovo kada se radi o fudbalerima svjetske klase.
Pravi primjer fudbalera koji fudbal igra zbog ljubavi prema klubu, a ne novca se zove – Marco Reus.
Reus je danas potpisao novi ugovor sa klubom u kojem je i počeo karijeru, Borussijom Dortmund, odbivši pri tome ponude Real Madrida, Arsenala, Bayerna, Chelseaja…
Ne treba biti stručnjak, pa zaključiti kako je SIGURNO svaka od tih ponuda bila mnogo finansijski bolja od one koju je Reusu mogao dati Dortmund, ali se mlada zvijezda ponovo odlučila igrati zbog ljubavi, a ne zbog novca.
Marco Reus je, u to nema nikakve sumnje, jedan od najboljih igrača na svijetu na svojoj poziciji i mogao je birati u koji će klub. Izabrao je klub iz grada u kojem je rođen, izabrao je ostanak kući.
Ovo je već drugi put kako Reus na djelu pokazuje da zaista misli kada kaže: Dortmund je moj klub.
Kada je odlazio iz Borussije Monchengladbach, odbio je mnogo bogatiju ponudu Bayerna, jer nije želio preći u redove najljućeg rivala kluba za koji navija od djetinjstva.
Tada je to objasnio sljedećim riječima:
“Dortmund je moj dom. Gladbach je moj drugi dom. Dvije Borussije su jedina dva kluba za koja sam vezan srcem. Srcem sam i odabrao”.
Rekli bismo posljednji fudbalski romantik, igrač koji je odlučio ustati protiv sumanutih transfera i igrača koji u karijeri promijene i po 10 klubova.
Pogledajte samo Carlosa Teveza, Samuela Eto’oa ili Radamela Falcaoa, koji gotovo pa svake sezone mijenjaju dresove, a njihove izjave tipa “kako su oduvijek željeli igrati za taj klub” više se ne mogu prodati ni maloj djeci.
Marco Reus je primjer onoga što je fudbal nekada predstavljao. Rasa u izumiranju.
KOMENTARI