Vidljivo je da je ovih dana kao i bezbroj puta do sada desio udar na slobode i prava muslimana i muslimanki, i to zaključkom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o zabrani nošenja vjerskih obilježja, kao i o upražnjavanju vjere u toku radnog vremena u bh. pravosudnim institucijama.
VSTV nije jasno definisao šta se sve podrazumjeva pod vjerskim obilježjima dajući tako apsolutno ovlast pojedincu da uzima sebi za pravo da diskriminira drugoga na osnovu vjerske pripadnosti. Isti zaključak se počeo primjenjivati, imamo situaciju da je vrsta odjeće konkretno mahrama na glavi kao dio vjerskog identiteta zabranjena, kao i odlazak braće muslimana na sedmičnu molitvu džuma namaz.
Ovakvim postupcima je učenjena ne samo diskriminacija već su kršena osnovna ljudskih prava pojedinca. Bazirat ću se na politički tumačenje ove odluke i pokušat ću da budem koncizan, pazeći na uslovljenost saradnje i djelovanja sa ostala dva naroda u društvenopolitičkom životu, iako ću se kratko dohvatiti vjerskog, historijskog i pravnog stajališta sloboda vjerskog identiteta.
Što se tiče vjerskog ubjeđenja sudije , ona sa obzirom na postulate islama i kodekse življenja vjernika praktikanta ni u kom slučaju ne mogu biti prepreka nepristrasnom i nezavisnom pravosuđu, jer mnogobrojni ajeti govore o pravednosti suđenja i svjedočenja, te hadisa (parafrazirat ću) ukoliko kadija ima nijet da presudi ispravno pa to i učini ima dvije (2) nagrade a ukoliko ne samo jednu (1).
Dalje je neophodno je kazati da se kroz historiju djelovalo da se najblaže rečeno minimizira uticaj muslimana i islama na ovim prostorima, pa samo tako u nedavnoj prošlosti imamo bratstvo i jedinstvo komunističkog ateizma čija indoktrinacija je jedino uspjevala kod većine Bošnjaka pa sve do danas modernim oblikovanjem svijesti javog mnijenja sekularizmom, a uvijek nauštrb Bošnjačkih prava i sloboda, sve to pod izgovorom napretka kojeg treba opet dosljedno bez prigovora poštovati i to u konačnici uvijek na štetu našeg vjerskog identiteta, a i da nismo ni pokušali iznjeti svoju paradigmu gledanja stvari,a kamoli odbraniti svoja prava i intertese,a da ne govorim o upućivanju drugih da se okupimo oko zajedničke riječi.
Zagovornici i protivnici ovog pomenutog zaključka se pozivaju na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourg. Postavlja se pitanje da li je predsjednik VSTV-a Milana Tegeltiju bio primoran na ovaj zaključak ili ga je on po svom nahođenju stavio pod tačkom raspravljanja, pa se nakon provedbe istog eventualno poziva na legislativu koji bi njemu mogla ići u prilog? Druga stvar se tiče same procedura donošenja, umjesto da se sa pravnog aspekta izučila relevantna jurisprudencija koja je reguliše ovo pitanje u drugim zemljama svijeta uzimajući specifičnosti svake zemlje i naše ponaosob, i da se provede šira rasprava po ovom pitanju, imamo situaciju da jedno tijelo odlučuje o sudbini cjelokupnog pravosuđa i njihovih vjerskih sloboda..
Protuargument predsjednika ove krovne pravosudne institucije i njegovih pristalica je da su Bošnjaci također glasali za ovakvu odluku. Ne ulazeći u razmatranje glasa i shvatanja zaključka svakog člana, vidimo da sada postoje inicijative za javnom raspravom o ovom pitanju a što se i neki članovi protive.Ovo dovodi do zaključka da postoje tendencije za promjenom ovakvog diskriminirajućeg stava a što u konačnici i znači da nema opet jednoglasnosti po ovom pitanju.
Ovo može dovesti samo do zakjlučka samovolje pojedinaca i da uzmu sebi za pravo da ovakvo osjetljivo pitanje regulišu na način kako oni smatraju da je najbolje. Sada imamo situaciju da sestra koja nosi hidžab ne može aplicirati na poziciju u pravosudnim institucijama, te je uskraćeno bratu da ide na sedmičnu molitvu petkom, dok je isto tako dozvoljeno drugim narodima, da mogu nedjeljom ići i obavljati svoju molitvu kao i nositi krst sakriven negdje kod sebe.
Treba dati do znanja onima koji nisu upućeni, mada je očigledno da je najviše Bošnjaka takvih, da se sedmična molitva ne može pomjeriti, te se hidžab ne može stavljati i skidati kao modni dodatak. S’obzirom na iznjeto postavljaju se dva osnovna pitanja. Zašto je donešen ovakav zaključak? Može li se ukinuti ili izmjeniti? Prvo pitanje neću komentirati već su samo kazati da je na čelu VSTV-a je Milan Tegeltija koji je poznat kao čovjek blizak političkim krugovima i između ostalog Miloradu Dodiku. A isti taj M.D je između ostalog izjavio da Bošnjak ne može suditi Srbinu.
Ovim zaključkom VSTV-a, iako je ovo pitanje trebalo biti regulirano kroz parlamentarnu proceduru, se postiglo da se muslimanima Bošnjacima koji žele da grade svoju karijeru u pravosudnim institucijama već u početku dalo do znanja da moraju da se odreknu svog vjerskog identiteta. Želim da pokušam konstruktivno koliko mogu izraziti svoje ogorčenje, nezadovoljstvo i ljutnju na ovakvu odluku, koji zaključak ukoliko ostane na snazi ili se ne izmjeni imati nesagledive posljedice za Bošnjake.
Iako se SDA oglasila po ovom pitanju i objavila svoje stavove u vezi istoga, te će sigurno iskoristi sve moguće mehanizme radi promjene ovog zaključka, ja bih želio kazati da smatram da mi možemo doprinjeti reagovanju na način da pokrenemo inicijativu održavanja mirne protestne šetnje kao neformalna grupa građana koja će dati do znanja da se ovo pitanje nije smjelo na ovakav način regulisati i da se izvrši ukidanje ili izmjena diskriminatornog zaključka VSTV-a.
AM SDA SANSKI MOST
KOMENTARI