Fudbalska reprezentacija BiH u srijedu će završiti utakmice za 2020. godinu, vrlo tešku drugu u nizu godinu za sve navijače naše reprezentacije.
Objeručke smo prizivali i prihvatili izbor selektora Dušana Bajevića, koji nažalost uz svo svoje iskustvo i ugled nije uspio napraviti pomak rezultata reprezentacije BiH.
Bajević ostavlja dobre stvari iza sebe
Da Bajević nije uzalud ukaljao ime angažmanom u reprezentaciji BiH u argument ide da je svoje trenersko isksutvo iskoristio da u reprezentaciju afirmiše neka nova imena od kojih ćemo definitivno dugoročno imati korist. Za razliku od ranijih selektora koji su ih zanemarivali šansu je dao Hadžiahmetoviću, Saničaninu, Cipetiću, Ahmedhodžiću, Hadžikaduniću…
Reprezentacija je, bez obzira na niz poraza, uz nova imena dobila jedan jasan kostur reprezentacije u kojem je definisao kako je prva postavka reprezentacije uz Pjanića nezamisliva bez Krunića, Gojaka i Cimirota koji su bili itekako zanemarivani kod ranijih selektora.
Smanjiti broj igrača koji se koriste u reprezentaciji
Bajevićev nasljednik mora naučiti nešto i na njegovim greškama. Broj od gotovo 40 igrača koje je selektor probao od septembra do novembra definitivno je narušio kult reprezentacije, ali i koštao nas loših rezultata zarad “probavanja igrača”. Upravo će novi selektor BiH morati drastično reducirati broj igrača koji su u i oko reprezentacije, a sve kako bi podigao značaj pozivanja u reprezentaciju, te osjećaj zajedništva i važnosti igrača u reprezentaciji. Kako bi od grupe igrača, ponovo napravio ekipu, klapu, četu, klan…
Često smo ružili Safeta Sušića što su neka nova imena morali morali dugo čekati na priliku u reprezentaciji, no legendarni Pape definitivno je znao zašto to čini – jer je takvim ponašanjem davao dodatnu vrijednost igračima koji su već dio tima, koji su mu to itekako znali vratiti dobrim igrama na terenu.Uz to si u novajlije puno više cijenile svoje mjesto u reprezentaciji.
Razmisliti o novoj formaciji
Novi selektor definitivno će morati dodatno formaciju prilagoditi najboljim igračima. Čini se pogrešno trošiti Krunića i Gojaka na pozicijama krila, dok im treneri u taktički superzahtjevnoj Seriji A povjeravaju važne pozicije centralnih veznih igrača. I forsiranje formacije sa krilima dok u reprezentaciji nemamo nijedno klasično krilo čini se da donosi dvostruku štetu – neefikasnost u napadu, te propuh na bekovima u odbrani preko kojih smo primili gro golova u proteklim utakmicama.
S obzirom da je rekao da u reprezentaciju dolazi pomoći, a ne zaraditi, Bajević se od početka mandata postavljao više kao mentor bh. fudbala, nego li selektor, pa je veliku autonomiju dao i svojim pomoćnicima kojima je pomogao da u javnosti afirmišu svoje znanje. Javnost je tako upoznala novu generaciju bh. trenera među kojima su pojedini, bez obzira na rezultate, donijeli jednu novu energiju u reprezentaciju i jedan novi odnos sa igračima. Nije to zanemariv Bajevićev potez, jer je primjer Hrvatske u kojoj je prilično anonimni Zlatko Dalić napravio ogroman rezultat kroz podizanje sinergije u ekipi dokaz da afirmisanje novih trenera može donijeti dobre rezultate.
Zvjezdan Misimović donio novo lice reprezentacije
Svi igrači ističu kako našoj reprezentaciji van terena veliku snagu i kvalitet trenutno daju tri igrača. Jedan bivši Zvjezdan Misimović i dva sadašnja Edin Džeko i Miralem Pjanić. Javnost zna da je legendarni Miske najzaslužniji zato što je BiH bez pompe otela Švedskoj dva dragulja Hadžikadunića i Ahmedhodžića, ali važnost Zvjezadnove uloge tek se vidi kroz dojmove igrača koji se slažu kako samo njegovo prisustvo donosi veći kvalitet organizaciji i rejtingu reprezentacije.
Upravo je primjer Zvjezdana Misimovića zvijezda vodilja kojom se treba voditi FS BiH pri odabiru novih rukovodioca, jer njegov fudbalski i ljudski renome, cjeloživotno iskustvo rada u njemačkom sistemu fudbala, te potpuna finansijska nezavisnost garantuju profil osobe kakva je potrebna u daljnjoj reformi bh. fudbala.
Uz Misimovića bilo bi sjajno ubuduće u Fudbalskom savezu BiH vidjeti ljude sličnog profesinalnog i privatnog profila, poput Vedada Ibiševića, Sergeja Barbareza, Zlatana Bajramovića, a zašto ne opet i Safeta Sušića.
Poslušati Miralema Pjanića, bh. fudbal pod hitno treba strategije razvoja
Miralem Pjanić upozorio je kako Fudbalski savez BiH nije prava podrška reprezentaciji BiH. Nažalost, i neupućenim posmatračima bilo je jasno kako je FS BiH pri odluci da odvede reprezentaciju iz Zenice stavio svoje čelnike ispred potreba reprezentacije. Zmajevi su umjesto na skupo renoviranom travnjaku Bilinog Polja, igrali na “oranici” Koševa. Ako je istina da je to urađeno iz političkih motiva, onda je definitivno jasno kako je ovakav FS BiH odlutao daleko od svoje uloge. Nadamo se da te informacije nisu istinite, jer UEFA miješanje politike u sportske odluke kažnjava suspenzijom.
Pjanić je zavapio i da nam trebaju strategije i projekti razvoja. FS BiH nažalost već godinama nije donio nijednu strategiju razvoja. Novac se trošio, gomilala administracija, a da Savez nije donio nijednu kadrovsku, edukacijsku, infrastrukturnu, rezultatsku, razvojnu ili bilo koju strategiju. Idealno za lov u mutnom.
Bavili se počasnim funkcijama, nisu izabrali trenera golmana
Da je FS BiH dao bolji tretman reprezentaciji BiH možda smo mogli imati i više uspjeha u baražu za EURO 2020. Ispali smo na penale, a sve uz situaciju u kojoj je reprezentacija zvanično dobila trenera golmana nekoliko dana uoči septembarskih utakmica. U svakoj europskoj reprezentaciji trener golmana bi mjesecima analizirao protivnike, te pripremao naše golmane na ono što ih čeka na penalima i sve izazove koji ih čekaju u utakmicama protiv Sjeverne Irske, te eventualno Irske, Slovačke…
Možda su i željeli ali nisu stigli jer su se očigledno prioritetno bavili mijenjanjem statuta i proglašavanjem nikom potrebnih počasnih funkcija, te izmještanjem reprezentacije iz Zenice – što je očigledno bilo važnije za glavnu kliku u savezu od uspjeha reprezentacije.
Bajevićev nasljednik – jedan ili više njih
Pred FS BiH je novi izazov – izbor nasljednika Dušana Bajevića. Nakon rezultatskog fjaska sa Duškom Bajevićem u kojeg smo imali veliko povjerenje, jasno je da je težak zadatak pred odgovornim osobama, jer siguran odabir za uspjeh sigurno ne postoji.
Možda je vrijeme i da se okrenemo najboljim domaćim snagama, da se okupi tim trenera koji se poznaju, vjeruju jedni u druge, te se odlično nadopunjuju. Barem kao prijelazno rješenje.
Uspjesi europskih klubova i reprezentacija pokazuju da je u radu bitan kontinuitet, pa u novom stručnom štabu možda treba zadržati i neke postojeće kadrove iz Bajevićevog tima. Posebno ako se za selektora dovede neki stranac neupućen u igrački kadar i stanje u našoj reprezentaciji.
Vremena je malo, jer kvalifikacije za SP 2022 počinju već u martu. Dodatni teret za odluku o novom selektoru su i glasine da će to biti posljednje kvalifikacije za Edina Džeku, a o pojedincima ćemo ovisiti sve dok ne donesemo jasne razvojne strategije.
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI