Meket ovaca i kidanje klasure odjekuje na prelijepim brdima i livadama u istočnoj Bosni. Čuje se i zvonce. Ugodan je decembarski dan. Sunčano je. Zrak je čist, i nema smoga.
U mjesta između Zvornika i Kalesije, nekih 15-tak kilometara od Drine, stigli su travnički ovčari. Stado ovaca je za nekoliko minuta prekrilo obližnju livadu. Ispred ovaca primjećujemo mladića, sa kačketom na glavi. Otvara kutiju Drine, nudi nas cigaretom. Ljubazan i susretljiv mladić. Zove se Vahid, govori nam da ima 21 godinu, i da je, ustvari, njegova porodica Rubanović, vlasnik ovog stada ovaca. Žive u selu Dub kod Travnika.
Zanima nas, otkud da se 21-godišnjak bavi ovim poslom. Vahid se smješka i govori da se njegov pradjed bavio stočarstvom. Uz ovce je, ističe, otkada je i prohodao.
-Bavimo se ovim dugo godina. Ovaj posao se prenosi sa koljena na koljeno. Nema drugog posla, od ovoga živimo. I dobro nam ide – govori nam Vahid, dok usmjerava ovce na livade koje nisu uzorane i posijane.
Dubska pramenka
-Ovdje trenutno ima 280 ovaca. Naših je 200, a ostale su od drugih ljudi – dodaje on.
Veli, vrsta ovaca “dubska pramenka”, o kojima on trenutno vodi brigu, dobila je naziv po naselju Dub, u kojem živi njegova porodica. Upravo iz ovog naselja prije nekoliko sedmica je krenuo sa ovim stadom. Put je težak, nekad i naporan. No, Vahid priznaje da je već nekako navikao na pješačenje od Travnika do istočne Bosne.
-Idemo danima šumama, brdima, nekada ne vidimo ljude i po 10 dana. Idemo polako, s konaka na konak. Gdje ima trave, tako se i zadržavamo. Jedan mjesec nam treba da stignemo ovdje. Možemo , ako hoćemo, i za 15 dana doći – pojašnjava nam Vahid, koji će zajedno sa svojim stadom u okolini Zvornika ostati do aprila iduće godine.
Decembarske noći su hladne, a ovaj mladić spava u šatoru. No, tvrdi on, tu su čobanska ćebad, pa se zima, skoro i ne osjeti.
-Zavučeš se u to ćebe, i da je snijeg ne znam koliki, ne može ti biti hladno – tvrdi on.
Skroman je, i govori da ovo nije težak posao. Najteže mu je psihički podnijeti višemjesečno odsustvo od kuće, u tuđini.
Travnički sir
-Ovako je lako raditi. Nemam ja tereta, ne orem, ne kopam – govori on, dodajući da ponekad bude problema, jer pojedini ljudi ne dozvoljavaju da ovce pasu i prolaze kroz njihove njive i imanja.
Na proljeće će Vahid prema Travniku. No, ni tamo nema odmora. Tokom ljeta vrijedni stanovnici Duba prave odlične, na daleko poznate, travničke sireve.
-To žene rade, a mi čuvamo ovce. Prodamo sira nešto. Neko kupi 50 kila, a neko 100 kila. Nemamo neko tržište gdje bi odjednom sve prodali i naplatili – govori nam ovaj mladić, koji je u ove krajeve stigao zajedno sa ocem.
Njegov otac se zbog obaveza vratio u Travnik, a na ovom području mu pomaže Hamdija Fejzić, povratnik u Marčiće kod Zvornika. Hamdija se Vahidu pridružio u okolini Đurđevika. U stadu je i njegovih 50 ovaca.
Hamdija, koji ima skoro 60 godina života, nešto teže podnosi hladnoću u odnosu na četiri decenije mlađeg Vahida. Veli, zima se itekako osjeti.
-Nije dobar ovo život. Znate, nije opterećenje veliko, ali je teško tokom zimskog perioda. Hladne su noći, a spava se u šatorima – žali se Hamdija, koji u Marčićima živi sa svojom porodicom.
-Živim od stočarstva, nemam drugog izbora. Dijete mi ponekad malo radi, ali to nije dovoljno ni njemu – govori Hamdija.
Zanima nas, kako prepoznaje koje su njegove ovce u ovom ogromnom stadu.
-Vidiš, ove što su ofarbane nazad su njegove, a ove što su ofarbane naprijed su moje – pojašnjava nam Hamdija.
Ovih dana će zajedno sa Vahidom ovce odvesti prema Marčićima. Tamo, u okolini Zvornika će najvjerovatnije ostati do sredine aprila. Tada slijedi Vahidov povratak prema Travniku. Krajem iduće godine se ponovo vraća prema Zvorniku.
(S. Karić/Faktor.ba)
KOMENTARI