Sana i Zdena

Tamo gdje se Zdena ulijeva u Sanu, upozno sam svoju ljubav ranu

Mali grad nazvan po mostu, najljepši je u ramazanu i postu

U njemu sam sebi napravio mjesto

kao ptica gnijezdo pravio sam često

i ostavljao znake da me se sjete nekad

kad budem sa ovog svijeta nesto

Kad budem daleko i zaboravu blizu

kad mi se ulica i grad izgube u lutanju svijetom

kad mirisi nestanu i zasviraj u oproštajne trube

Nada još živi tu na ušću gdje smo rijeke dvije ljubili kao djevojke i kad se ne smije Sana i Zdena lijepa i medena kolačići mladosti naše naša vječna sjena

Sana i Zdena…za sva vremena..

Braco Ivanić