U istoriji Pravosuđa USK-a nikad brže nije provedena Naredba suda o istrazi kao što je to u slučaju Federalnog zastupnika Asima Kambera i grupe iz uredništva portala inmedia.ba, koja Kamberu pomaže u pripremi blogova. U gradu na Sani je danas svim jasno da je cijeli predmet pokrenut zbog pritiska na Kambera i zvaničnih podataka o korupciji, a koje on objavljuje i u čije su prikrivanje umiješani i visoki zvaničnici Pravosuđa.
Ispada da Kambera terete zbog odavanja „državne službene tajne“ jer je sasvim otvoreno upozorio na propuste u radu Pravosuđa. I Visoko sudsko i tužilačko vijeće je upozorilo na činjenicu da se neki predmeti nepotrebno u Tužilaštvu USK-a zadržavaju do statusa zastarijevanja.
Koliko su bili nervozni zbog Kamberovih zadnjih objava na blogu govori i činjenica da je Naredba za istragu potpisana 15.05.2018. godine. U samoj Naredbi za pretres stoji da se ona treba provesti „u roku od 15 dana“.
Ovaj će istražni predmet u istoriji pravosuđa ući po brzini njegove realizacije i po broju službenih učesnika. Puno je veći broj istražitelja angažirano nego što je i nedavni slučaj hapšenja heroja 5. Korpusa.
Petnaest minuta nakon što je Naredba potpisana, Amidžićka je sa plaže iz Neuma vrištećim glasom od visokih policijskih dužnosnika tražila da sve policijske snage moraju staviti u pripravnost i uputiti za Sanski Most. Nije ni Kamber sjedio skrštenih ruku i čekao da Amidžićka dođe po njegovu arhivu o korupciji koje se ona najviše plaši, jer uskoro ide i njezin reizbor u Tužilaštvu.
Kako naš portal saznaje, postoji opravdana sumnja da je Kamber dio „sumnjivog“ dokaznog materijala utrpao nekoliko sati prije u plavi kombi nepoznatih tablica i odvezao u nepoznatom pravcu. U gradu na Sani postoje špekulacije da je on zapravo u tom kombiju išao taj dan u ribolov na Savi, jer ga niko nije uspio nigdje vidjeti, osim na večernjoj tribini SDA u Vršu.
Istražitelje je najviše iznenadila spoznaja da Kamber nema vlastite garaže, niti vlastitog auta koje koristi, ni vikendice, pa nalog za pretres nije ni mogao biti izvršen u cjelosti. Još veći paradoks je sadržan u činjenici da Kamber ni vlastitog stana nema, pa se špekulira da je zapravo izvršen pretres u stanu koji uopće nije njegovo vlasništvo.
Koliko su brzo i tendenciozno pripremali ovaj „mega – koruptivni“ pretres govori i činjenica da su „osumnjičenog“ (Kambera) prvo tražili na adresi Hasana Kikića 1. Kad su izišli iz crnih džipova u tamnim odijelima, s lakim naoružanjem za pojasom, istražitelji su građane u prolazu najviše podsjećali na kakvu putujuću glumačku ekipu, a film je mafijaškog karaktera. Poslikali su kuću vlasnika H.P., razgledali, pa se onda preko puta uputili kod Ede u Technomobil. Prvo na šta je Edo mogao pomisliti je da nisu po njega došli, a njegov je jedan duhoviti radnik prokomentarisao da se ne snima serija Nadreality show. A tek kad su upitali za Kambera laknulo im je. Znao je odmah da je sve ok.
Dugo ih je Edo morao ubjeđivati da Kamber uopće ovdje ne živi, da je on svaki dan na „drugoj adresi“ jer „stalno hoda“ po selima i mjesnim zajednicama. Jednostavno, neuhvatljiv. A da ga i on nije dugo vidio.
Nije Edo imao Kamberovog broja da mu sve ovo javi, ali nije bio ni opterećen, sa Kamberom se zna od ranih školskih dana i zna da će se on snaći i u najtežim okolnostima…
Kad je sva ova Amidžićkina istražna farsa završena, nakon što su zaplijenili kompletnu tehniku portala inmedia.ba, vođa istražiteljskog tima je postavio posljednje neslužbeno pitanje uredniku portala inmedia.ba: „Hoćete li vi nastaviti pisati protiv nas?“
„Hoćemo, već večeras“, odgovor je bio kratak.
„I nama je neugodno zbog svega ovoga, a imali smo danas i pametnijeg posla“, iskren je bio jedan od istražitelja.
KOMENTARI