U jednom, i za mene semantički nerazumljivom tekstu (reagiranju) parlamentarnog kolege ef. Mirsada Topčagića, teško sam uspio pronaći ozbiljne argumente, da ne kažem i leksičko – sintaksičke suvislosti predmetnog teksta koji bi trebao biti uzrokom moje ozbiljne reakcije. To je razlog da ću jednostavno interpretirati kolegine navode i ništa drugo…
Pretpostavljam da je tekst pisan u afektu, u nekakvoj ljutnji, da je donekle i uvredljiv. Ali kako je – tako, nisam navikao da me u javnim polemikama „maze“. Sama činjenica da je i spomen na moje ime „Asim VITO Kamberone“ za kolegu Topčagića „samodestruktivno i kontraproduktivno“, očigledno svjedoči ljutnju, zaslijepljenost pa i mržnju…
Postavlja se ovdje jedno logično pitanje – kako im to ime smetalo nije kad sam ih nakon općih izbora 2014. uvodio u vlast, kad su me grlili, kad su mi tepali, komplimentirali mi, pa zar je to zaista sve bilo gluma??? Znači li to da kad bi ih sutra ponovo uveo u vlast da bi oni retoriku ublažili, promijenili, da bi me opet neizmjerno cijenili i „voljeli“ kao što su mi govorili… Zar je zaista cijena vlasti tolika da mijenjamo vlastita lica??? Da imamo i maske koje po potrebi mijenjamo…
Barem bi moj parlamentarni kolega efendija Topčagić morao širiti ljubav i bratstvo među ljudima… Ako u istu vjeru vjeruje u koju se zaklinje… Ako???
Pa me kolega Topčagić nadalje skupa sa ministrom Dedićem etiketira: „Borac za interese uvoznih lobija i profesionalni ribolovac“. Da sam za kolegu Topčagića „samodestruktivan“ i kao „profesionalni ribolovac“ jer iz te pozicije (ljubitelja prirode), svjesno sa g. Dedićem uništavam „proizvodnju mlijeka“, dok Dedić istovremeno kao „hadžija“ stimulira podsticaje za „praside“ (krmad) da bi smanjio podsticaje za „junide“ (junad), itd…, itd…
Pa je onda zbog mene pala tačka na 15. vanrednoj sjednici a vezano za uspostavljanje „tercijalne“ (tercijarne) zdravstvene zaštite. Pa onda usput zbog mene propadoše i naši „invalidi“. A kad su nastali problemi on bio borački ministar. Pa ne brinem za „bolesnike“… I sve to garnirano narodnom poukom o „udaji za bega dok cigani oko kuće hodaju“… A mi iz SDA ko ti „cigani“. Pa se onda izvinjava Romima, kako napisa: „Ne želim ovom izjavom uvrijediti čestitu romsku populaciju nego samo ukazati na ove bošnjačke „cigane“ i „balije“… Pa smo mi iz SDA i „cigani i balije“, ali se izvinjava romskoj populaciji, oni su zapravo dobri kakvi smo mi…
Pa onda – valjda zbog političke tiranije mene kao „sportskog ribolovca“, i okorjelog „Roma“ svi bježe iz Sanskog Mosta, gore nego iz Halepa. Pa sam ja politički „mecena“ direktora „Unsko – sanskih šuma“, pa „stanovi u Dubrovniku“, pa „rješenje“ rahmetli generala Alagića, pa „prodaja magle“, itd… itd… itd…
Pa onda javno i energično traži da njega i kolegu Kurića „pustim da se bore za interese Cazina, Bihaća i cijelog USK-a“… Kao ja ih „držim“ – pa da ih ko fol „pustim“ jer oni izgaraju od želje za borbom za USK-a… Pa ne znam zapravo, da li bi se smijao ili sažalio nad kolegom Topčagićem i njihovom borbom…
Razmišljam da moga kolegu uz ove moje „dosadne“ traktate nije zabrinula neuspjela misija povećanja „vazife“ u Cazinu, koju je on pokušao provesti kao Predsjednik medžlisa. Pa ih ja i tu neumorno – ciganski „držim“ a oni „ginu“ u borbi za naše džematlije Cazinjane da im „ugode“ povećanjem vazife koja bi onda u Cazinu bila veća nego u Sarajevu…
Ovdje sam zapravo shvatio što nas Almir Tutić s njima putuje u Sarajevo… Osim solidne dnevnice i troškova za Sarajevo, našem Almiru je ipak s njima interesantno putovati u odnosu na to kako je meni sa dosadnim, što Topčagić napisa „filozofima“ Esom i Kasom. Da budem iskren, originalni kakvi jesu naš Lolek i Bolek i mene bi relaksirali u putu…
Što god više ovaj njegov tekst iščitavam u meni se javlja kolegijalna bratska sumnja da kolega nije gdje „nagazio“, na kakve sihire koje je neko našem Esi – „Strahi“ poturio, a on „nevin“ strada…
Pa mu ja ipak iz bratske ljubavi preporučujem, šta drugo nego originalan scenski komad o maestralnoj „Sihiri Poturak“, koji je i nastao u „Gradu svjetlosti“, gradu nevjerovatnih talenata (Šepić, Hozan, Masirača) i meni vazda dragog Pupana…
Asim Kamber
KOMENTARI