Sječa koja je ogoljela Krajinu: Zbog ljudske pohlepe šuma u Krajini je sve manje

Prizori sa obronaka krajiških planina jasno svjedoče o razmjerima ljudske pohlepe i štetnicima koji su poharali šume Unsko-sanskoga kantona. Primanje dara i drugih oblika koristi, nezakonito posredovanje, zlouporaba položaja i ovlaštenja, šumska krađa. U policijskim akcijama uhićeno je pet osoba: Stanko Mirčetić, Mladen Škorić, Nermin Šabić, te Zuhdija Brkić i Nijaz Ćoralić, četvorica su lugari Kantonalne uprave za šumarstvo koji su operirali na području Bihaća, Bosanske Krupe i Bužima, peti je sudjelovao. Pripadnici Policijske uprave Bosanka Krupa zaplijenili su do sad najveće količine ukradenog drveta, ali i strojeva, što jasno ukazuje na sistematsku krađu, organizirani kriminal i sječu daleko od očiju zakona.

“Preko 1.300 m3 je oduzeto kao predmet kaznenog djela, 25 motornih vozila, 8 teretnih vozila, 16 traktora, 16 traktorskih prikolica, više motornih pila kojima se vršila sječa šuma, 6 putničkih motornih vozila, različita oprema kao vitla za izvlačenje drva”, navodi Ale Šiljdedić, glasnogovornik policije USK-a .

Činjenica da, unatoč policijskim zapljenama, šumokradice nastavljaju nabavljati vozila i opremu, pokazuje o kako unosnom kriminalu je riječ. Zaradili su stotine hiljada za koje se zna, a sumnja je da je na ovaj način, nelegalnom sječom, država pretrpjela milionske štete.

Kao jedan slikovit primjer bezočnog uništavanja šuma ja ću navesti gospodarsku jedinicu Baštra Ćorkovača, točnije Odjel 53 na Ćorkovači, gdje je bespravno posječeno i odneseno nekoliko stotina stabala hrasta kitnjaka”, kaže Jasmin Grošić, glasnogovornik ŠPD Unsko-sanske šume Bosanska Krupa.

Riječ je o stoljetnim stablima drveta iznimne kakvoće, koje na dražbama vrijednog drveta postiže cijenu veću od 1.000 maraka po kubiku. Za porast šumskih krađa u krajiškim šumama iz Unsko-sanskih šuma, koje su kantonalno poduzeće, optužuju – Kantonalnu upravu za šumarstvo.

„Kantonalna uprava za šumarstvo nikad nije zaživjela u pravom smislu. Za posljedicu toga imamo beskrupulozno uništavanje šuma od strane nesavjesnih građana”, kaže Grošić.

Dakle, ponovno se priča završava na građanima. A svi koji imaju ikakvu vezu sa šumom u Unsko-sanskom kantonu znaju da lopovluk ide do vrha. Prošlog je ljeta u akciji Kuverta uhićen tadašnji ravnatelj Unsko-sanskih šuma Đevad Muslimović koji je, čak nastavio voditi poduzeće dok je bio u pritvoru, iako je osumnjičen za reketarenje poduzetnika?! On je, doduše, i dalje bez optužnice, sretno zaposlen u ŠPD-u, ali je Tužiteljstvo ljetos optužilo ravnatelja Uprave za šumarstvo Amira Kličića.

“Amiru Kličiću se stavlja na teret da je u vremenu od aprila 2013. do maja 2015. godine kontinuirano iskorištavao svoj službeni položaj direktora, na način da je od fizičkih i pravnih lica koja se bave sječom šume zahtijevao i primao mito kako bi istima omogućio sječu šume. Jednako tako od tako od zaposlenika svoje uprave, također za interni premještaj, rješenje o doznaci, i službene čekiće je također zahtijevao i primao mito”, kazao je Adnan Tulić, glasnogovornik Tužiteljstva USK-a.

Na taj je način, tvrde izvori bliski istrazi, uspostavio mrežu korumpiranih službenika i lugara koji su šumokradicama omogućavali nesmetanu sječu, te otpremnice za višestruko manju količinu drveta, čisto “da im se nađe”. Uhodan model… No, puklo je tako gdje su najmanje očekivali…

“Primio sam u kancelariju gospodina koji je zahtijevao sastanak lično sa mnom i tom prilikom meni su predočeni određeni dokazi, odnosno pisana i potpisana izjava gospodina koji je bio prisutan tu koje je na taj način potkrijepio da je tadašnji direktor Kantonalne uprave za šumarstvo Amir Kličić od njega zahtijevao novčani iznos u iznosu od 65 tisuća eura da bi mu omogućio pribavljanje određenih rješenja koja su u nadležnosti Kantonalne uprave za šumarstvo”, navodi Dragan Polimanac, ministar poljoprivrede i šumarstva USK-a.

Za razliku od u međuvremenu uhićenih lugara, Kličić nije bio ni dana u pritvoru. U vrijeme kad je trebao biti priveden, odležao je, ali na bolovanju. Suđenje čeka u obiteljskoj kući, u samoizolaciji. Na insistiranje da čujemo njegovu stranu priče uputio nas je, preko obitelji, na odvjetnika Alagu Bajramovića. Ni on nije želio pred kamere, ali nam je u telefonskom razgovoru kazao da će se tek na suđenju znati jesu li navodi optužnice točni ili nisu. Odbacuje i vezu s posljednjim uhićenjima, premda su optužnice bile očekivane.

Da je pozicija prvog čovjeka Unsko-sanskih šuma i te kako unosna, već je na vidjelo izbacila i istraga protiv Muslimovića, a sumnja da su najveće bogatstvo Krajine – šume – koristili za nezakonito bogaćenje različiti, no uvijek vlastima bliski pojedinci, protegnula se i na njegove najbliže suradnike. Javnost očekuje informacije komu je Kličić trebao platiti – točno određenim političkim moćnicima ili, što je manje vjerojatno, tek vještome lobisti? I dok standardno tužiteljstvo, u interesu istraga, šuti, u Bosanskom Petrovcu, šumom najbogatijoj i novcima najsiromašnijoj općini ovog dijela Bosne, glasno negoduju.

Godine nemara, u kojima su se na vlasti izmjenjivali SDA i SDP, a Muslimović valjao i jednima i drugima, Petrovčanima nisu donijele ništa dobroga, pa traže formiranje šumskih poduzeća na razini općina. Dosta im je, kažu, da se njihovim pojedinačno najvećim udjelom u šumi tvrdi politički pazar.

Od 450 tisuća prostornih metara godišnje, Unsko-sanske šume samo na području Bosanskog Petrovca usijeku drva u vrijednosti od  oko 15 milijuna maraka, a Petrovac zauzvrat dobije tek 350 tisuća maraka. Nezadovoljstvo su podgrijala upravo posljednja hapšenja i nekontrolirana divlja sječa.

Ukupna vrijednost šume na području Unsko-sanskoga kantona procjenjuje se na oko pet milijardi maraka. Međutim, zahvaljujući mnoštvu kriminalnih skupina, te koruptivnim grupama koje su poput karcinoma metastazirale u sve segmente društva, tim šumama se već odavno ne gospodari pažnjom dobroga domaćina, nego ih gospodari trupaca krčme nemilice.

“Kad se priča o šumskim krađama, ljudi zamišljaju šumokradicu s motornom testerom, vitlom. On sam, bez sprege sa službama koje trebaju to sprečavati, ne može puno štete nanijeti. Nažalost, sprega postoji”, kaže Pero Banjac, v.d. ravnatelja Kantonalne uprave za šumarstvo USK-a.

A sve dok sprega postoji, dok poluge pravne države ne završe započeti posao, priče poput Riplijevih “vjerovali ili ne”, kao ova što slijedi, bit će naša svakodnevica:

“Redovni profesor na Šumarskom fakultetu u Beogradu Vojislav Bajić pričao mi je da je uzimao građu za vikendicu. Građu je uzeo u Vlasenici i na toj građi je vidio pločice iz Bosanskog Petrovca. I to drvo koje je on kupio, pošto to poznaje i cijeli život se bavi time, bilo je tzv. rezonantno drvo, znači, siječe se i prodaje drvo koje je za violinu“, priča Zlatko Hujić, načelnik Općine Bosanski Petrovac.

Šume su moćnicima između Une i Sane oduvijek značile brzu i sigurnu zaradu, mjesto za uhljebe, malo veću monetu za potkusurivanje. Zato su i pojednostavili računicu, pa drvo obračunavali samo kao ogrjev ili, u najboljem slučaju, kao kubik građe. Dok su nesuđene violine pucketale na vatri, grmečkoga bika su klali za kilu mesa. To je Krajina i njeno pravosuđe koje je davno trebalo ovo zaustaviti, navode u emisiji Mreža federalne televizije.