Već su dvije godine bez našeg dragog trenera.
Sanski Most je izgubio još jednu plemenitu dušu, čovjeka koji je uvijek imao osmijeh za svakoga, primjer blagosti i prijateljstva.
Naš Benjamin je spadao među one Sanjane koji su istinski, iz dubine srca voljeli svoj grad, sugrađane i sve ljude dobre volje, pa je njegov prerani odlazak teško pao svima koji su ga poznavali.
Poznatiji je kao trener sanskog simbola NK Podgrmeč, a bio je jedan od omiljenih trenera a igrači su ga od milja zvali ” šefe”.
Uđeš na stadion pun k'o šipak. Nekoliko hiljada navijača se okupilo, a ti vidiš samo jednog čovjeka na terenu.
Prepričavaćemo događaje iz tih godina, dana ponosa i slave našeg Podgrmeča, a ti ćeš biti uvijek među prvima spomenut. Sjećaćemo se sa sjetom velikih pobjeda i bićemo tužni zbog jednog nesretnog poraza. I onda se umiješao ovaj usrani virus. Bolest je bila jača.
Zato, stari moj, na stadionu ću uvijek samo za tebe pustiti suzu, pa ti lijepo sam u miru baci oko, ni jedna utakmica nije kao ona nekad, kad smo svi skupa strepili za povoljan rezultat.
KOMENTARI