Prikupljenim sredstvima putem emisije municipalnih obveznica na Sarajevskoj berzi, a s ciljem rješavanja imovinsko-pravnih pitanja i uređenja strukture poslovne zone Ratkovac, grad Cazin se zadužio za milion konvertibilnih maraka. Nekoliko godina kasnije, dio tih sredstva koja su bila namijenjena za poslovnu zonu Ratkovac potrošena su nenamjenski, i bez ikakve nadležnosti, i to isplatom potraživanja 44 bivša radnika Tvornice kartona i ambalaže Incel. Njima je isplaćeno preko 610 hiljada maraka po osnovu plata i doprinosa…
9. oktobra 2015. godine u prostorijama gradske vijećnice potpisani su ugovori u ustupanju potraživanja s 44 radnika bivše Tvornice kartona i ambalaže Incel. Kako je grad tada naveo, radilo se o implementaciji ugovora o prijenosu vlasništva preostalih kapaciteta nekadašnjeg “Incela” na općinu Cazin, navodeći kako je takav ugovor ranije već potpisan sa tadašnjim premijerom kantona – Izudinom Saračevićem. Međutim, pokazaće vrijeme, ovaj slučaj je na leđa aktuelne vlasti u gradu Cazinu stavio ogromnu odgovornost, koja bi, kako sada stvari stoje, mogla dobiti i svoj epilog pred organima pravde, jer je gradska vlast nezakonito isplatila preko 700 hiljada maraka iako nadležnost nad samim Incelom nikad pravno nisu ni dobili.
Ali, krenimo redom…
2012. godine grad se zadužio za milion maraka namjenskih sredstava
Naime, grad Cazin je 2012. godine, emisijom municipalnih obaveza na Sarajevskoj berzi podignuo kredit u iznosu od tačno milion konvertibilnih maraka. Sa fiksnom kamatnom stopom od 6%, na otplatu kroz polugodišnje anuitete, grad je novac trebao vratiti do 2017. Godine, a sredstva utrošiti u rješavanje imovinsko-pravnih pitanja u poslovnoj zoni „Ratkovac“, što je jasno vidljivo i u samoj izjavi o investiranju koju je općina Cazin navela u prospektu javne ponude emisije municipalnih obveznica – „Sredstva će biti korištena za uređenje infrastrukture poslovne zone „Ratkovac“ u Ćoralićima i privođenje iste krajnjoj namjeni.“
Cilj prikupljanja, dakle, bio je uspostavljanje poslovne zone „Ratkovac“, koja bi u roku od 5 godina omogućila povećanje broja malih i srednjih preduzeća za 4%, povećanje udjela proizvodnje u privrednoj aktivnosti grada za 15%, te povećanje izvoza za 20%. Kroz uspostavu ove poslovne zone, za koju je novac bio namijenjen, grad je također planirao osigurati 400 novih radnih mjesta, te indirektno zapošljavanje do 1.500 ljudi. Danas, šest godina kasnije, u poslovnoj zoni Ratkovac još uvijek nije završena ni kompletna infrastruktura, a samo dan nakon što je grad Cazin obznanio kako je poslovna zona stavljena investitorima na raspolaganje, ona je, pogođena jakim oborinama, u potpunosti poplavljena.
Uspostavljanje poslovne zone „Slatinske bare“ i pokušaj preuzimanja imovine „Incela“
Pored poslovne zone „Ratkovac“, grad Cazin aktivno radi i na uspostavljanju zone „Slatinske bare“. Upravo se na toj zoni nalazi vrijedna imovina nekadašnjeg privrednog giganta – Tvornice kartona i ambalaže „Incel“, čiji stečaj još uvijek nije okončan, čime su nastali imovinsko-pravni problemi koji su, prema gradu Cazinu, predstavljali glavni problem kod uspostavljanja navedene poslovne zone.
Zbog toga je grad Cazin odlučio završiti stečaj ovog preduzeća te vrijednu imovinu prisvojiti sebi, i to posredstvom tadašnjeg premijera Izudina Saračevića, bliskog vladajućim u gradu Cazinu, kao i ministrima Vidom Šantićem (A-SDA) i Sabinom Beganović (A-SDA). Upravo su oni kroz sjednice Vlade USK i prijedloge koje su dostavljali Skupštini USK na usvajanje. inicirali da se imovina „Incela“ prebaci u nadležnost grada Cazina, dok bi grad zauzvrat izvršio isplatu svih potraživanja ovog preduzeća u stečaju, za što su, pokazuje to prijedlog kojeg je gradonačelnik Ogrešević uputio Vladi USK, obezbjedili tačno milion konvertibilnih maraka.
Pokušaj prijenosa vlasništva na grad Cazin započeo je 2015. godine, posredstvom ministra Vida Šantića koji je uputio nekoliko prijedloga na Skupštinu USK, čija je zakonodavno-pravna komisija zasjedala 21. jula te godine, te od predlagača (Vid Šantić) tražila da se u preambuli predmetne Odluke stavi pravni osnov kao i u obrazloženju iste. Šantić je postupio slijedom traženog, pa je 23. jula uputio novi prijedlog za usvajanje.
Samo dan kasnije, na sjednici Skupštine USK, glasalo se o Prijedlogu odluke za stvaranje uslova za zaključivanje stečajnog postupka d.o.o. „TKA“ Cazin – u stečaju. Tada načelnik, Nermin Ogrešević se obratio poslanicima, obrazloženjem o prednostima prijenosa vlasništva nad grad Cazin, navodeći kako će ta lokalna samouprava obezbijediti milion maraka potrebnih za rješavanje sudskih dugovanja i potraživanja bivših radnika preduzeća.
Po zaključenju rasprave, 19 poslanika glasalo je za ovu odluku, čime su premijeru Izudinu Saračeviću odriješene ruke za potpisivanje Ugovora o obavezi prijenosa imovine ovog preduzeća na grad Cazin…
Premijer potpisao Ugovor o obavezi prijenosa prava vlasništva na grad Cazin; a grad prije prijenosa prava isplatio 613.000 maraka radnicima
10. augusta 2015. godine općina Cazin je putem svoje službene web stranice objavila kako je ostvaren korak više u privrednom razvoju, i to potpisvanjem ugovora o prijenosu vlasništva nad Incelom. Tog dana, zapravo je potpisan ugovor o obavezi prijenosa prava vlasništva između premijera Izudina Saračevića i Nermina Ogreševića u kojem je jasno navedeno da će se Ugovor o prijenosu vlasništva i ostalih prava nad preostalom imovinom društva potpisati u roku od 60 dana od dana povrata prava nad preostalom imovinom Društva na Vladu USK.
Time je, smatrali su u lokalnoj samoupravi, otvoren put za realizaciju isplate potraživanja 44 bivša radnika Incela što je i učinjeno dva mjeseca kasnije, kada je potpisan Ugovor u uredu gradonačelnika Nermina Ogreševića. Na ime potraživanja plata i doprinosa, radnicima je isplaćeno ukupno 613.000 maraka, a općina je isplatu opisala kao implementaciju ugovora o prijenosu vlasništva.
I tu nastaju problemi.
Naime, grad Cazin je svoj dio obaveza po Ugovoru izvršio prije prijenosa vlasništva, čime je budžet grada, ispostaviće se kasnije, oštećen za više od 700 hiljada maraka.
Isplatu navedenih sredstava grad je izvršio i unatoč negativnom mišljenju kantonalnog pravobranioca Vahida Ćoralića, od kojeg je ministar Šantić u aprilu 2015. godine tražio da se očituje po pitanju prijedloga Ugovora. U svom mišljenju, pravobranioc navodi kako nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o stvarnim pravima i drugim pozitivnim zakonskim propisima za zaključenje ovog Ugovora. Naime, Ćoralić dalje u svom mišljenju navodi kako se po navedenom zakonu pravo vlasništva nad nekretninama stiče uknjižbom u zemljišnu knjigu ako Zakonom nije drugačije određeno. Jer prema članu 53. ovog Zakona, stav 3., vlasništvo se prenosi na osnovu valjano očitovane volje zemljišno-knjižnog vlasnika usmjerena na to da njegovo vlasništvo pređe na sticaoca. A uvidom u dostavljeni prijedlog Ugovora jasno je da se radilo o pravnom poslu iz člana 53. Zakona o stvarnim pravima, iz kojeg je vidljivo da bi se o eventualnom prijenosu prava vlasništva radilo tek nakon zaključenja stečajnog postupa TKA „Incel“, odnosno tek nakon što bi eventualna imovina stečajnog dužnika temeljem člana 184. Zakona o stečajnom postupku, postala imovina kantona.
Također, Durić je naglasio kako je u tom trenutku na snazi bio i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.
Podsjetimo, ovo mišljenje pravobranioca, u kojem je dao negativno mišljenje za potpisivanje navedenog Ugovora, jer je smatrao da će donijeti ogromnu štetu Unsko-sanskom kantonu, donijeto je 6 mjeseci prije nego li je grad Cazin isplatio potraživanja radnika Incela i dugovanja tog preduzeća.
Upravo zbog toga je i premijer Saračević odlučio da neće potpisati konačni Ugovor o prijenosu vlasništva, pa su dokumenti dugo vremena, a na kraju i do njegovog razrješenja, ostali u ladici.
Grad ostao bez sredstava, a gradonačelnik Ogrešević u martu 2017. pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom
Kako bi pokušao umanjiti štetu koju je prouzrokovao preranim isplaćivanjem radnika nekadašnjeg Incela, kao i dugovanja tog preduzeća prema drugim potražiocima, Nermin Ogrešević je ispred općine Cazin pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, na kojem je slučaj pokušao okrenuti u smjeru zaštite prava na lokalnu samoupravu.
Međutim, Ogrešević, čijih pet savjetnika također nije reagiralo na besmislenu isplatu sredstava, nije naišao ni na razumijevanje Ustavnog suda. Naime, 8. novembra 2017. godine, sud je odbio zahtjev gradonačelnika Ogreševića smatrajući ga neosnovanim, iz razloga što se pozivao na zaštitu prava na lokalnu samoupravu.
Prema odredbi člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH, kantonalne vlasti su dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču. Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, kantonalne vlasti vrše putem saveza općina i gradova.
Ali, ovaj Zakon je stupio na snagu 2006. Godine, dok je Odluka o utvrđivanju Liste preduzeća USK prema kojima ovlaštenje i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala vrši Vlada kantona donesena 1997. godine. Tako da se iz toga izvlači jasan zaključak da Odlukom Skupštine USK iz 1997. godine nije moglo doći do povrede Zakona koji je na snagu stupio devet godina nakon donošenja odluke.
Odluka Ustavnog suda znači samo jedno: Više od 700 hiljada maraka je nestalo i grad ih nikad neće dobiti nazad
Jasno je, međutim, kako ova presuda za grad Cazin znači samo jedno – izgubljena sredstva. A više od 700 hiljada maraka nenamjenskih utrošenih, bez pravne nadležnosti, natjerale su gradske vlasti da cijeli slučaj gurnu pod tepih. Tako su, primjera radi, u budžet 2018. godine kroz Gradsko vijeće, gdje A-SDA ima apsolutnu većinu, uvrstili i stavku prihoda u istom iznosu koliko je utrošeno na slučaj TKA „Incel“.
Ali, ta sredstva grad Cazin, vrlo vjerovatno, nikad neće ni vratiti. Jasno je to i gradskim vijećnicima, kojima su iz opozicije nekoliko puta postavljali pitanja gdje će naplatiti navedene prihode, a na ista, barem dosad, još uvijek nisu dobili konkretan odgovor.
I problem je to koji nije opteretio samo budžet, za koji mnogi tvrde da je u ovom trenutku apsolutno nerealan, već će opteretiti ionako usporeni razvoj poslovnih zona u gradu Cazinu koje su kroz predizborne kampanje postale aktuelne 2008. godine. U deset godina stvaranja poslovnih zona, kroz razne podrške viših nivoa vlasti, stranih razvojnih agencija i pomoći banaka u vidu kredita, jedna pomahnitalost, na koju nije uticao niti jedan od pet savjetnika koje na raspolaganju ima gradonačelnik Ogrešević – doveli su razvoj poslovnih zona pod veliki upitnik.
A odgovorni slučaj i dalje guraju pod tepih i ćute.
U toku istraživanja ove priče, grad Cazin nam nije odgovarao na naše upite.
izvor MojCazin.com
KOMENTARI