Za to što je svjetska javnost saznala za zlotvorstva logora u Prijedoru tokom posljednjeg rata zaslužni su novinari Ed Vulliamy, Penny Marshall i Ian Williams. Njihov novinarski čin je stalni podsjetnik na masovno stradanje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Surovi logori Omarska, Keraterm i Trnopolje su postali stvarnost nedugo nakon što je lokalna vlast odlučila da u Prijedoru više nema mjesta za nesrbe – Bošnjake i Hrvate.
Prije 29 godina su doživjeli isto ono što su Jevreji doživjeli u Drugom svjetskom ratu. Prvo su bili doslovno obilježeni, da bi onda bili protjerani i u logore, a zatim ubijani. Na 31. maj 1992. od njih je zatraženo da na svojim domovima istaknu bijela platna, a da na ruke stave bijele trake kako bi se razlikovali od srpskog stanovništva.
Pretpostavlja se da su u logorima bile desetine hiljada ljudi. Da svijet sazna za zlotvorstva koja su počinjena nad njima zaslužni su novinari Vulliamy, Marshall i Williams. Oni su bili prvi strani novinari koji su posjetili logore Omarska i Trnopolje.
“Vidio sam kad u naručju oca ubijaju njegovog sina”
Između ostaloga, Vulliamy je bio novinar jednog od najutjecajnijih svjetskih listova, britanskog Guardiana. U autorskom tekstu iz 1997. upravo za ovaj list je opisao kako je doživio ono što je zatekao u logoru Omarska, koji je prvi posjetio.
“Vidjeli smo kako iz hangara u dugim kolonama izlaze iscrpljeni logoraši, trepćući zbog izloženosti sunčevoj svjetlosti. Bili su po cijelom vanjskom prostoru, a iznad njih se nalazio stražar naoružan strojnicom. Ušli su u menzu gdje su poput izgladnjelih pasa iz zdjela jeli supu. Oči su im izgledale kao da željno očekuju kazati istinu koja je preopasna da se izgovori u prisustvu stražara. ‘Ne želim lagati, ali ne mogu reći istinu’, rekao je jedan logoraš”, prisjetio se Vulliamy.
Logoraš Omarske bio je i Rezak Hukanović, koji je svjedočio jednom u nizu zlotvorstava u ovom logoru.
“Gledao sam kada su u naručju oca ubijali njegovog sina. Gledao sam kako su pored sina ubijali njegovog oca. Priželjkivao sam da kada dođem u takvu situaciju tada ubiju mene. Moj sin je bio bukvalno dijete, 16 godina. Naravno da nije znao šta je politika”, kazao je Hukanović u dokumentarnom filmu Al Jazeere Balkans “Logor”.
Snimci vrlo uznemirujućeg sadržaja, a koji su nastali tokom posjete stranih novinara, su izazvali veliki pritisak da se logori Omarska i Keraterm zatvore. To se i desilo početkom augusta 1992.
Konačno priznanje za jednog logoraša
Nakon skoro tri decenije od ratnih tortura Mirsad Duratović je prva osoba u Republici Srpskoj koja je dobila status, tj. priznat mu je status logoraša. U obrazloženju za donošenje priznanja je navedeno da je bio bespravno zatrvoren u Trnopolju, Omarskoj i Manjači.
U izjavi za Klix.ba je istakao da je ovo važno institucionalno priznanje za koje očekuje da će podstaći i druge ljude da traže da im se prizna status logoraša.
Tokom posljednjeg rata u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je 102 djece. Upravo je u okolini Prijedora, u Tomašici pronađena najveća masovna grobnica na Balkanu.
U Prijedoru, kao i logorima, još ne postoji spomen-obilježje kojim bi se odala počast hiljadama ubijenih ljudi. Da to tako bude volja je vlasti u Republici Srpskoj.
Za zločine na području Prijedora ukupno je osuđeno 37 osoba na 617 godina zatvora, uz napomenu da je Radovanu Karadžiću izrečena kazna doživotnog zatvora.
KOMENTARI