Roditelji kupe bebi original starke. To je ok, iako beba nema pojma o tome. Čak ih ni ne koristi. Ne gazi ona još uvijek. Patike koštaju, možda, 5.000 dinara. Patike će trajati mjesec, dva.
Piše: Jovana Kešanski
Svoje prve starke, original, obula sam u trećem razredu Gimnazije, 17 godina. Bile su teget, i bile su nečije, pa su postale moje. Nisam ih dugo nosila, ne znam zbog čega.
Postala sam mama i prirodno želim svojoj bebi najbolje.Ali šta je najbolje? Da li su original patikice za nju najbolje?!
Nisu.Da li su ona kolica u visini brade sa xy dodataka za nju najbolje?!Vjerujem da nisu.Markirana garderobica? Igračke po vrtoglavim cijenama?
Sumnjam.
Roditelji pretjeruju, razumijem to. Lako se upadne u zamku.
Pamtim snijeg i kako nas tata umotane u ćebe sankama vozi na kraj sela, kod babe i djeda. Brat je sjedio nazad, ja mlađa naprijed.
Pamtim vruć hljeb koji smo kupovali u oronuloj pekari, kada smo se vraćali sa stanice gde smo čekali mamu s posla.Pamtim lutku Vidu, tako sam je zvala. Bila je obična lutka sa slijepljenom kosom koju nisi mogao da četkaš.
Pamtim blato i kako ga miješam u malim posudicama.
Pamtim crtanje u velikoj svesci A4.
Pamtim miris babinih krpa i dedine priče iz rata.
Pamtim tatino pijanstvo i dan kad je prestao. Pamtim kako je i takav bio najbolji tata. Pamtim kako smo, on pripit i ja malena, zajedno namještali krevet. Pamtim kako sam išla s njim na mobe.
Pamtim ulice. I igre na ulici.
Pamtim kupanje djedinog lovačkog psa Done sa babom. Dona je od šampona izgubila njuh.
Pamtim tatinu zabrinutost zbog mamine tromboze. Pamtim mamine suze i mamin smijeh.
Pamtim kako nas ljeti osvježava vodom iz crijeva. Vrištimo i smijemo se i vičemo ” mene djeda, menee!!!”
Pamtim reku i posekotinu na levom stopalu. Pamtim jogurt i paštetu na hlebu i mamu koja je iznad butine maže. Jedemo modrih usana, mokri. Prsti su nam smežurani.
Pamtim njihovu prvu svađu. Pamtim tatu koga boli čir. Pamtim njegove nervoze zbog toga. Pamtim majstora koji u vrijeme inflacije kaže ” otiš'o vam grijač!”. A grijač skup ko đavo, a para nigdje.
Pamtim osjećaje….
Ne sjećam se šta sam imala na nogama. Ne sjećam se u kakvim kolicama su me gurali. Ne znam da li su bila nova ili pozajmljena, ni boju im ne pamtim.
Ne sjećam se kvaliteta odjeće, niti da li je bila skupa.
…
Poneka slika…osjećaj…poneka slika…osjećaj, osjećaj, osjećaj…tek poneka slika, osjećaj…
Ljubav. Kroz dodir i riječ.
Izvor LOLA/buka
KOMENTARI