Treba, čini se, biti skeptičan prema statistici, podacima koji kažu da u Bosni i Hercegovini oko 600.000 osoba živi ispod granice siromaštva, te da, kako je objavila kompanija Wealth-X, u istoj državi živi i 90 multimilionera.
Ajet Mamuti, statistici zahvaljujući, spada među siromašne. One čiji mjesečni prihod ne prelazi 250 KM. Nema kuće ni kućišta, stalnog posla, više je gladan nego sit!
– Biti siromašan nije sramota, ali sramiti se toga jeste! Zapravo, siromaštva se ne treba stidjeti jer ima više ljudi koji bi trebalo da se stide svog bogatstva! Ma pusti statistiku! Jer prema statistici, i milioner i prosjak, svaki imaju po pola miliona. Ni sve statistike svijeta nisu u stanju izmjeriti toplinu mog osmijeha kad znam da imam šta pojesti – veli Mamuti.
Pitamo ga, kako to da smo kao država siromašni, a ljetne bašte i kafići, tržni centri, puni gostiju i kupaca? Naročito vikendom. Ne zna on, kaže Mamuti, za ostale, ali njegova noga rijetko zakorači u tržni centar.
– Ako i odem, onda je to kurtoazna posjeta. Gledam i pipam proizvode koje ne mogu imati. Pa izađem deprimiran! Al’ kad razmislim, nadođem na to da meni nije teško biti siromašan! Jer navikao sam. Siromaštvo se, prijatelju, u mojoj familiji prenosi s koljena na koljeno! – veli Mamuti pa objašnjava da su nam kafići i tržni centri puni jer dijaspora šalje pare familiji u BiH “koja se onda razbacuje“.
Obrni, okreni, Mamuti je, kad mu se da šansa, sposoban zaraditi za obroka i misli da je ona, sposobnost, njegovo najveće bogatstvo. Doduše, nedovoljno iskorišteno. Sad, Almir Abduloski, ima krov nad glavom, ali ne i stalno zaposlenje. Tu i tamo, zaradi sebi ponešto!
– Kafane i bašče pune su zato što narod naruči kaficu i tri sata je srče! A tržni centri? Njih obilaze i robu kupuju oni što rade u javnim ustanovama i plata im je budžetom zagarantovana! Dodajmo tome i one što rade nacrno! Ja kad imam za kafu, odem i popijem je. Kad nema, sjedim u kući, čitam knjige. I fino mi! Kad sam spomenuo onu kafu što je popijem, ako je sam ne zaradim radeći nacrno, ogrebem se o maminu penziju – poručuje Abdulovski.
Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo se, kako zna i umije, bori protiv siromaštva. Za juli ove godine izdvojilo je 1.031.568,00 KM pomoći za socijalne slučajeve. Ko god se institucionalno borio sa siromaštvom dobro zna kako je skupo biti siromašan!
faktor.ba
KOMENTARI