Nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno i nešto plavo – najpoznatiji je američki običaj vjenčanja s kojim smo, zahvaljujući Hollywoodu, i mi dobro upoznati.
Zakačene prazne konzerve za automobil, svezane ruke, lomljenje čaša i hljeba još su neki od njih.
Kad se, pak, spomene vjenčanje u Bosni i Hercegovini, osim to što je običaj trubiti, često se, pogotovo u posljednje vrijeme, vide i zastave. Mnogi se snebivaju na ovo, a da li ste znali šta je priča iza zastavena vjenčanju?
Na starim svadbama u Bosni, osim Starog svata (najčešće su to bivale amidže ili daidže) i tzv. muštulugdžija (onaj koji majci prvi javi “haber” da joj odvode kćerku, tj. da joj odvedoše djevojku, kako se to nekad govorilo), birao se i bajraktar.
Na vjenčanjima se nosila samo jedna zastava, i nosio ju je neko iz mladoženjine familije. Njegov zadatak bio je da svo vrijeme čuva zastavu, jer ako bi je ukrao neko iz mladine obitelji, mladoženjini bi morali platiti.
Svadba u Sarajevu 1900. godine
Prije su mladoženjini birali muzičara, najčešće harmonikaša – prethodno su se svirali šargija i saz. A u kući mlade, imenovale bi se dvijejenđe, žene koje bi bile zadužene da budu na raspolaganje mladoj, one bi je spremale i prinosile sve što zatreba.
Kuma i kum tek su uvedeni poslije, baš kao i momačka te djevojačka večer. Sve su to običaji koji su, kako to kažu stari, „stigli sa strane“. Danas su, najčešće, kum i kuma zaduženi za kupovinu prstenja i buketa koji će nositi mlada. Sa zapada su nam stigle i bijele vjenčanice.
Dan vjenčanja kreće na sljedeći način: svatovi se skupljaju kod mladoženje, gdje se nazdravi, a potom se ide po mladu. Nekad su po mladu išli na konjima, i svo bi se vrijeme pjevale pjesme, najčešće:Zlatni topi u grad udariše, Vrani se konji igraju i sl.
Potom svatovi odlaze u kuću mlade, a običaj je da mladu iz sobe izvede mlađi brat, najmlađi rođak i sl. U kući iz koje se izvodi mlada, njene rodice i prijateljice kite svatove. Na većim svadbama, jedna od djevojaka nosi i tacnu na koju se stavlja novac. U stara doba taj je novac ostajao roditeljima mlade, a danas ide mladom bračnom paru.
Kad se svatovi okite, kreće se prema Općini. Tamo je procedura svugdje ista, a, među našim običajima, ima i onaj “gaženja” cipelom između mladoženje i mlade.
Klik na sliku za veću rezoluciju
Naime, kaže se da će ko prvi zgazi ovog drugog voditi glavnu riječ u kući. “Gaženje” se dešava nakon potpisivanja, i nakon općinske procedure vjenčanja.
Vjenčanje zakazuju mladenci u Općini, a potrebni su vam rodni listovi, ovjerene kopije lične karte i uvjerenja o državljanstvu (ne starije od šest mjeseci). Taksa će vas koštati 4 KM. Besplatna vjenčanja organiziraju se srijedom i subotom, a možete se vjenčati i neki drugi dan, ili na nekom drugom mjestu, ali morat ćete platiti matičara, u zavisnosti od općine u kojoj se vjenčavate. Recimo, u sarajevskom Staru Gradu plaćate 500 KM (za period od 8 do 18 sati) i 700 KM (poslije 18 sati).
Nakon općine, neki idu u džamiju i crkvu, a neki će pravo u restoran ili u kuću gdje će se vjenčanje proslaviti.
Nekad bi muštulukgdžija trčao “novopečenoj” svekrvi da joj uhvati muštuluk (ovdašnji običaj da se plati onome ko prvi javi dobru vijest) prije svatova. Potom bi mlada po dolasku od svekrve dobivala hljeb i sito sa žitom koje bi mlada bacala iza sebe: za berićetan i nafakali (sretan) brak. Mlada bi poljubila i prag i ruku svekrvi.
U kući bi je izulo mlađe dijete, kojem bi mlada dala novac. Mlada i mladoženja onda bi se počastili šerbetom, a mladoj bi u krilo stavili najmlađe muško dijete, koje bi ona okrenula tri puta.
Danas, nakon vjenčanja, kolona svatova, trubeći, ide do restorana ili kuće u kojoj će se slaviti. Prolazi se i kroz crveno svjetlo, a niko ne “presijeca” kolonu jer je to peh (nesreća).
Među modernijim običajima su i onaj da se mlada i mladoženja mažu tortom po nosu, a onda i da mladoženja zubima skine podvezicukoja se, poput buketa, baca slobodnim muškarcima. Princip je isti kao sa svadbenim buketom: Ko uhvati, kažu, ženi se sljedeći.
Nekad bi mlada i mladoženja u danima poslije vjenčanja dočekivali goste, dok danas putuju na medeni mjesec.
Radiosarajevo.
KOMENTARI