Bosna i Hercegovina od kraja rata do danas imala je devet državnih premijera plus, u dva mandata, po dva kopredsjedavajuća Vijeća ministara BiH.
Najviše ih je bilo iz Stranke demokratske akcije (SDA) – njih trojica, dok su po dvojica došla iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i Socijaldemokratske partije (SDP). Po jednog premijera imali su Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Srpska demokratska stranka (SDS), Partija demokratskog progresa (PDP), Srpski narodni savez (SNS) Biljane Plavšić, a jedan premijer nije bio član nijedne stranke.
Treba reći da nijedna žena nije bila na ovoj poziciji.
Posljednji na ovoj funkciji jeste Denis Zvizdić, a portal Radiosarajevo.ba prisjeća se svih premijera od 1996. do danas, uz kratko podsjećanje na događaje koji su obilježili njihove mandate.
U prvom dijelu objavit ćemo historiju državnih premijera, a u naredna dva nastavka sjetit ćemo se i entitetskih.
1996. – 1998.
Prvi na čelu Vijeća ministara bili su, kao dva kopredsjedavajuća, Boro Bosić i Haris Silajdžić – Bosić je bio iz SDS-a, dok je Silajdžić tada nastupao pod zastavom SDA. Predložilo ih je Predsjedništvo BiH, a Parlament prihvatio na sjednici održanoj 3. januara 1997. godine – prosvjedovao je Sejfudin Tokić, tada član SDP-a, zahtijevajući jednog predsjedavajućeg kako zakon nalaže, no nije mu bilo udovoljeno.
Za dopredsjedavajućeg je izabran Neven Tomić iz HDZ-a BiH.
Upućeni navode da su se Bosić i Silajdžić za vrijeme ovog mandata smjenjivali, doslovno, svakih pola sata. Ono što se pamti iz vremena njihovog mandata, osim početnog entuzijazma zbog netom završenog rata jeste i posjeta tadašnjeg američkog predsjednika Billa ClintonaSarajevu. Na sastanke u Sarajevo i Lukavicu političari su tada išli i pod pratnjom SFOR-a, a doneseno je i nekoliko zakona iz tzv. Biltovog (Carl Bildt, prvi visoki predstavnik u BiH, op.a.) paketa za brzi start – o Centralnoj banci, vanjskotrgovinskoj i carinskoj politici, putnim ispravama, državljanstvu…
Bosić i Silajdžić su napustili aktivno bavljenje politikom, Bosić još 2000, a Silajdžić 2010. Bosić je bio optužen za zloupotrebe u Rudniku i termoelektrani Ugljevik, čiji je bio direktor, ali je oslobođen optužbi, a bavio se i poslovima vezanim za nekretnine. Potom je 2009. pristupio Demokratskoj partiji Dragana Čavića. Silajdžić je, nakon razlaza sa SDA, osnovao svoju partiju, Stranku za BiH (SBiH). Bio je aktivan u politici sve do prije pet godina, ali tada se potpuno povukao iz javnog života. Posljednja vijest vezana za Silajdžića stigla je u martu ove godine kada je u Sarajevu promovirao zbirku svoje poezije Sarječje.
1998. – 2000.
U ovom mandatu, u Vijeću su na istim pozicijama ostali Silajdžić i Tomić, a Bosića je zamijenio Svetozar Mihajlović. Mihajlovića, istaknutog člana SNS-a te bliskog saradnika Biljane Plavšić i direktora Mirovinskog fonda Republike Srpske, kandidirala je koalicija Sloga, smijenivši na taj način Bosića zbog njegove privrženosti SDS-u.
Mihajlović i Silajdžić nikako nisu uspijevali sarađivati, pa valja podsjetiti i kako je Mihajlović od tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha tražio da Silajdžića ukloni sa svih javnih funkcija u BiH. Razlog je bio Silajdžićev zahtjev za “hitne i korjenite promjene” Dejtonskog sporazuma, tj. Ustava BiH. OHR je odbio zahtjev i za smjenom i za promjenom Ustava.
Mihajlović se posljednji put u javnosti “pojavio”, kada je 2013, svjedočio u Haagu, u korist Radovana Karadžića i kada je, za izbijanje sukoba u Bijeljini 1992, okrivio SDA…
Juni 2000.
Spasoje Tuševljak sljedeći je čelnik državne vlade, a na tu funkciju dolazi kao potpuna nepoznanica široj javnosti. Nije bio član nijedne stranke, a imenovan je na prijedlog člana Predsjedništva Živka Radišića (gore spomenuta koalicija Sloga). O njemu se znalo da je profesor na Ekonomskom fakultetu u Lukavici kod Sarajeva, da se u usavršavao u Sjedinjenim Državama te da je autor nekoliko knjiga iz oblasti menadžmenta.
Tuševljak je istovremeno bio i ministar za trezor institucija BiH.
Tuševljak je na sjednici na kojoj je izabran rekao da je po vokaciji legalista i tehnokrata. Naglasio je da je on “jedan od šest jednakih u Vijeću ministara”. Inače, izabran je u vremenu jedne od prvih političkih kriza u BiH.
Kritičari ga smatraju jednim od najvećih postdejtonskih kadrovskih promašaja u Vijeću, a iz njegova mandata prisjetimo se toga da je s Hrvatskom potpisao sporazume o carinskoj suradnji i onaj o predaji i prijemu osoba čiji je boravak protuzakonit, a dodajmo i da je o trošku države otputovao na Olimpijadu u Australiju gdje je ostao deset dana, što će i biti povod njegove smjene.
Posljednji put smo čuli za njega 2013, kada je uhapšen u Beogradu zbog sumnje da je sa saradnicima, nezakonitim dobivanjem i raspolaganjem sredstvima Agrobanke pribavio korist za svoja poduzeća, a na štetu banke višu od 651 miliona dinara (oko 10,5 miliona KM). Brzo googlanje otkriva da je Tuševljak još uvijek profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Oktobar 2000.
Četiri mjeseca vladavine Tuševljaka okončat će u oktobru 2000, kada na ovu funkciju stupa Martin Raguž, kao političar HDZ-a.
I Raguž će na čelu Vijeća ostati samo do februara 2001, a iz njegova mandata ostalo je zabilježeno da je finalizirao nekoliko finansijskih ugovora s Evropskom komisijom, od čega se jedan odnosio na obnovu u BiH, a drugi na jačanje bh. institucija. Stigao je Raguž i s Hrvatskom potpisati Ugovor o slobodnoj trgovini i susresti se s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom, te s tadašnjim predsjednikom susjedne nam države, Stjepanom Mesićem.
Istovremeno je Raguž bio na funkciji ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Raguž je bio član HDZ-a 13 godina, a onda se 2006. priključio novoformiranoj stranci HDZ 1990. čiji je aktualni predsjednik. I dalje se aktivno bavi politikom i trenutno je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH.
2000. – 2001.
Nakon izbora u novembru 2000. na čelo Vijeća ministara (u februaru 2001.) dolazi Božidar Matić, kao član SDP-a, stranke koja te godine pobjeđuje na izborima. Matić je bio i ministar za trezor institucija BiH.
Sjednica na kojoj je izabran upamćena je kao jedna od najgorih sjednica državnog Parlamenta na kojoj su se, izrazito neumjesno, izrugivali novom čelniku Vijeća ministara. Matić je izabran kao doktor tehničkih znanosti, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti BiH (ANUBiH), a prije rata bio je dugogodišnji direktor sarajevskogEnergoinvesta. Nije nikada imao potrebnu podršku, jer su ključni hrvatski političari isticali kako bi time kršili vitalne interese hrvatskog naroda u BiH… Ova priča trajat će nekoliko mjeseci, tj. sve do juna kada, nakon Matićeve ostavke, bh. vladu “preuzima” novi političar.
Matić je sve do juna 2014. bio predsjednik ANUBiH.
Juni 2001.
A, iako su u SDP-u Matića nazivali “nezamjenjivim”, već u junu 2001, na kormilo državne vlade dolazi Zlatko Lagumdžija (SDP), koji je istovremeno bio i ministar za vanjske poslove BiH.
Lagumdžija je tada najavio da će njegov mandat obilježiti izgradnja Koridora Vc, ubrzanje privrednog rasta i otvaranje novih radnih mjesta, podsticanje turizma, spajanje kultura i zajednica, saradnja sa sudom u Haagu (što je istina, jer se Sefer Halilović dobrovoljno predao Haagu nakon što mu je Lagumdžija dao garancije da će, odu li dobrovoljno, bh. vlasti dati sva jamstva kako bi se mogli braniti sa slobode), borbu protiv korupcije…
Lagumdžija će na ovoj funkciji ostati do marta 2002, a “alžirska grupa” jeste slučaj koji je najviše obilježio njegov mandat. Podsjećanja radi, tzv. “alžirska šestorka” je u januaru 2002. izručena američkim vlastima zbog optužbi za planiranje napada na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Završili su u Guantanamu.
Na prošlim općim izborima (2014.) bio je nosilac liste SDP BiH za bh. Parlament, ali nije uspio dobiti mandat. Od 28 njegovih zabilježenih izjava na web-stranici Istinomjer, niti jedna nije označena kao istinita ili dosljedna.
Mart 2002.
Dragan Mikerević (tada je bio u PDP-u) naslijedio je (predsjedavajući Vijeća se u tom periodu rotirao) Lagumdžiju na mjestu čelnika Vijeća ministara, a istovremeno je bio i na funkciji ministra za evropske integracije.
Mikerević je na početku svog mandata poručio: “…u ovom trenutku Evropa nam je ispružila ruku i tu priliku moramo iskoristiti: put do demokratskog društva i visokog društvenog standarda, dakle put u Evropsku uniju za koju smo se odlučili, vodi preko reformi”, i forsiranju evropskog puta ostat će dosljedan sve do kraja.
Za vrijeme njegovog mandata potpisan je i (kako su ga u to vrijeme navodili – historijski) Sporazum o provedbi odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na teritoriju cijele BiH.
Mikerević je PDP napustio 2009, a trenutno je van politike i radi kao profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci.
2002. – 2006.
Prvi premijer BiH koji će na ovoj funkciji provesti četiri godine bio jeAdnan Terzić (SDA), a ujedno je i prvi premijer koji istovremeno nije bio na nekoj ministarskoj funkciji.
Kritičari su mu dali za pravo kako je BiH za vrijeme njegovog mandata napravila najveće reformske promjene i napredak prema euroatlantskim integracijama – završio je tehničke pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Za vrijeme njegova predsjedavanja, BiH je uvela porez na dodanu vrijednost, smanjio se vanjskotrgovinski deficit, reformirani su sistemi odbrane, pravosuđa i carina, sagrađeno nekoliko bh. institucija, a pred sami odlazak s funkcije ušli smo u predvorje NATO-a – Partnerstvo za mir. Dio političke javnosti mu je spočitavao da je “puki egzekutor planova međunarodne zajednice, te da po ‘svoje mišljenje’ ide u Ured visokog predstavnika”.
Zanimljivo je i da je otvoreno kritizirao SDA zbog toga što nije bezrezervno podržala evropski put BiH, te je smatrao da su izabrali loš moment za početak ustavnih promjena. Stranku je napustio 2009, a godinu poslije pristupio je stranci Fahrudina Radončića – Savezu za bolju budućnost (SBB).
Trenutno je direktor jedne od sarajevskih građevinskih firmi.
2006. – 2010.
Nakon izbora 2006, na čelo Vijeća ministara doći će Nikola Špirić, koji će ostati na ovoj funkciji naredne četiri godine. Špirić je član Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), inače, desna ruka Milorada Dodika.
Početak mandata otvorio je riječima: “Ono u što sam siguran jeste da ću učiniti sve da u ovoj zemlji svakog dana građanima BiH bude što bolje. Veliki su izazovi pred BiH. Ovo je vrijeme kada ću barem ja manje pričati, a više raditi, zajedno sa svojim timom.”
No, nakon zamaha koji je napravila vlada Adnana Terzića, Špirićevo vrijeme donijelo je uglavnom blokade. Špirić je dao ostavku na ovu poziciju već u novembru 2007, nakon što je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) podržao sve mjere visokog predstavnikaMiroslava Lajčaka o izmjenama Zakona o Vijeću ministara BiH kojima je pojednostavljen način odlučivanja u bh. vladi.
Ipak, Predsjedništvo BiH ga odlukom od 27. decembra 2007. ponovno vraća na tu funkciju.
Pamtimo i da je na osnovu službenih posjeta u 2008. godini naplatio 6.572 KM na ime dnevnica, za vrijeme njegovog mandata otvoreni su pregovori o liberalizaciji viznog režima, a otvorio je i novoobnovljenu zgradu u kojoj su smješteni Parlament i državna ministarstva. Vanjskotrgovinski deficit ponovno je “izrazito visok”.
2010. – 2014.
Špirića će u Vijeću ministara naslijeditiVjekoslav Bevanda (HDZ), “premijer sa zlatnom naušnicom”, kako su ga zvali mediji.
Iz njegovog mandata valja izdvojiti proteste u Sarajevu i njegovu izjavu “jasno mi je da su pokušali da me ubiju, ali, eto, nisu uspjeli”. Nakon snimka na kojem se jasno vidi kako “bježi” iz zgrade u kojoj je smještena Vlada, Bevanda je izjavio “ja nikada nigdje nisam bježao; muškarac koji je snimljen kako bježi nisam ja, već tajnik HDZ-a…”. Prisjetimo se i kako je, prilikom tog bijega, lakše povrijeđeno dvoje demonstranata koje su napali njegovi zaštitari.
Bevanda se ubraja u one političare za koje vrijeme provedeno u institucijama države pokazuje da im najviše paše status quo, to znači da (visoka) plaća ide, a država stoji dok Vijeće ministara ne radi, iako ne samo njegovom krivicom.
2015.
Denis Zvizdić (SDA) novi je predsjedavajući Vijeća ministara.
Jedan je od najodanijih vojnika SDA, stranke u kojoj je vrlo blisko povezan sa zamjenikom stranačkog predsjednika, Bakirom Izetbegovićem.
KOMENTARI