Tomašica: U jami leži djevojčica

U jami leži djevojčica, lice joj zemlja skriva
umorena nasilnom smrću bez da je ista kriva.
U desnoj ruci lutkica, na lijevoj s imenom narukvica,
od snova ostala samo u kosi pletenica.

Rekoše zvala se Selma, Prijedorčanka mila
i da je preživjela Tomašicu sada bi’ majka bila.
Nedosanjani snovi i molitva sa usana
stvoriše strašan krik u uhu najgorih dušmana.
Krik koji noću budi i ledi krv u žilama
i sudi strašnim sudom zlodjelima dušmana.

Presudi Božije pravo, izmoli Selma mila,
otkri se jama straha ubijenih Bošnjackih civila.
Iz zemlje u zemlju preseli Prijedorčanka mila,
nekom je mogla biti djevojka, žena, majka a nije bila.

Stidi se veliki Svijete dječijih suza sa lica,
kad’ ti se u srcu Evrope desi Tomašica, Srebrenica.
A toliko kongresa, uzaludnih govora, obećavajućih priča
kako se nikad i nikom čak ni slično ne smije ponoviti poslije Aušvica.

Autor: Sijana Sijan