Fudbal, najvažnija sporedna stvar na svijetu, ujedinio je na najbolji mogući način mještane dvije Ljubije kod Prijedora te mališane, koji dva puta sedmično vrijedno treniraju u Fudbalskom klubu Ljubija, povukao s ceste i iz kafića te vratio sportu. U klubu su svi samo fudbaleri koji sanjaju o velikim evropskim i svjetskim stadionima i, naravno, profesionalnom fudbalu.
I, što je najvažnije, druže se i nakon utakmica, poput one prijateljske proteklog vikenda s FK Berek, koja je okončana rezultatom 4:1 u korist Ljubije.
Goran, Edvin i Srđan: Najsretniji kad osvoje pehar
Jedina razlika
– Često putujemo, svi zajedno se radujemo i najsretniji smo kad osvojimo pehar. Ovdje, na terenu, a tu su Edvin, Dino, Mlađo, Bogdan, Emir, Hasan, Bešir, Bukva… svi smo prijatelji. Na terenu se super slažemo i nikad se ne svađamo – uglas kažu golman Goran, bekovi Edvin i Srđan te stoper Denis.
Predsjednik kluba Drago Divković kaže da su fudbaleri Ljubije izašli na teren prije šest mjeseci. Dodaje da su ova djeca pobjednici i kad gube na stadionu, jer su mnogima održala lekciju o tome kako se treba ponašati u životu.
– Ovdje smo svi isti, samo sa jednom razlikom, ko bolje igra fudbal. A njihovi treninzi uvijek privlače novu i novu djecu. Dođu i djevojčice, pred kojima su oni tek važni – kaže predsjednik siromašnog fudbalskog kluba, u kome svi, pa i treneri, rade volonterski.
Hofman: Pomaže klubu
Žive od donacija
Klub trenutno živi od donacija dvadesetak članova uprave i Skupštine kluba, koji daju po deset maraka mjesečno, ali i od donacija dobrih ljudi, poput Semire Hofman (Hoffmann), koja je inicirala ponovni rad kluba, te RŽR “Ljubija”, koji je uredio stadion. Nakon prijateljske utakmice s Berekom, podršku su im sokovima i kolačima dale i članice Udruženja “Lipe” iz Donje Ljubije te “Dijamanta” iz Gornje Ljubije.
Podrška Halida Muslimovića
Muslimović: Fudbal je bio moj život
Podršku malim fudbalerima Ljubije, mada nije krio simpatije prema Bereku, dolaskom u Ljubiju dao je i naš poznati Plavi Čuperak Halid Muslimović. Na teren nije istrčao, jer nije bio siguran koliko bi ga puta mogao pretrčati, mada je nekad, prije sjajne muzičke karijere, kako priznaje, sanjao o fudbalu.
– Fudbal je bio moj život, moj san, dok nije počela gitara. Igrao sam neko vrijeme lijevog beka, a poslije bio golman… ali je gitara na kraju prevagnula – kazao je Halid te je dodao da bi u ovoj utakmici, u kojoj je Berek izgubio sa tri gola razlike, najbolji bio kao realan sudija.
KOMENTARI