Hajrudin Muhić je talentovani bosanskohercegovački kompozitor, aranžer i pijanist, koji radi kao asistent na Berklee College of Music u Bostonu. Za Klix.ba govorio je o ovom uspjehu te drugim zanimljivim detaljima iz bogate karijere u svijetu muzike.
Osnovno muzičko obrazovanje završio je u Sanskom Mostu, a srednje muzičko obrazovanje na Odsjeku za klavir završio je 2015. u Muzičkoj školi Savo Balaban u Prijedoru u klasi Sofije Kovačević.
Po završetku srednje škole upisao je Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci – Odsjek za klavir. Studij je započeo u klasi Snježane Popović-Vuleta, a završio ga je 2020. u klasi Dejana Jankovića. Nakon toga dobija stipendiju za čuveni Berklee College of Music. Zanimalo nas je da li je tokom školovanja u BiH imao cilj da studira na ovom prestižnom koledžu.
“Nisam imao u planu konkretno Berklee, ali kako sam od djetinjstva imao veliko interesovanje za tehnologiju, tako sam već s prvim dodirima s muzičkom tehnologijom maštao da svoju znatiželju, edukaciju i potencijalnu karijeru usmjerim ka istoj. Za vrijeme školovanja u BiH pravio sam planove i pokušavao da se usmjerim ka tome u nekoj od institucija u Evropi, ali se potpuno spontano i neočekivano desila prilika i mogućnost da to bude Berklee. Istina, od prvih pomisli da se prijavim na prijemni trebalo mi je nekoliko mjeseci da skupim hrabrosti za to, ali uz podršku tadašnjih profesora i kolega, misija je bila uspješna”, kazao je Muhić za Klix.ba.
S obzirom na popularnost Berkleeja u cijelom svijetu, svake godine se prijavljuje hiljade studenata. Muhić nam je dalje objasnio kako se audicija za Berklee znatno razlikuje od prijemnog ispita za druge slične institucije pa tako i sama evaluacija i selekcija kandidata.
“Za razliku od drugih institucija za koje se obično rade testovi koji se potom boduju i rangiraju, audicija za Berklee je poprilično slobodna i od kandidata se više očekuje prezentacija same ličnosti, interesovanja, dosadašnjeg rada, odnosno same ljubavi za muziku uopće. S obzirom na takvu prirodu ispita, odnosno odsustvo javnog rangiranja, teško je govoriti o konkurenciji, ali s obzirom na to da na kraju hiljade studenata ne uspije da prođe taj ispit, jasno je da su potrebni veliki napori i dugogodišnji rad za uvećavanje svojih šansi”, kazao je.
Njegove kompozicije bile su dio filmova nagrađivanih u BiH, Srbiji, Portgualu, Rusiji i Grčkoj. Njegova kompozicija za film “Guguto Memeto” prepoznata je na devetom izdanju grčkog festivala Film Olympiad. Naime, Hajrudin je jedan od pobjednika u kategoriji za najbolju originalnu muziku. Pitali smo ga zašto se odlučio fokusirati na filmsku muziku.
“Upravo zbog paralelnog interesovanja za komponovanje i izvođenje muzike te muzičku tehnologiju, pronašao sam zanimanje filmskog kompozitora kao priliku gdje ova interesovanja mogu da sjedinim i zajedno usavršavam. Odnosno, kao filmski kompozitor imam priliku da u okviru jednog projekta pišem muziku, izvodim, dirigujem, sarađujem s drugim izvođačima, odnosno produciram i elektronski dizajniram istu za film”, naveo je.
Razgovarali smo i o bh. kompozitorima u kojima pronalazi inspiraciju za vlastiti rad. Kazao je kako ga je stilska raznolikost bh. stvaralaštva oduvijek oduševljavala.
“Drugim riječima, kreativnost žitelja BiH, odnosno njihova želja i potreba za umjetničkim izražavanjem stvorili su različite i karakterom unikatne i snažne stilove koji su kasnije postali izvor neiscrpne inspiracije za kompozitore umjetničke, ali i popularne muzike. U skladu s tim, upravo se ugledam na bh. kompozitore koji su inspiraciju crpili iz kulturne baštine BiH, jer su svojim stvaralaštvom postavili temelj nacionalnog muzičkog jezika. Konkretno, kada je u pitanju umjetnička muzika BiH, uživam u djelima Vlade S. Miloševića (1901. – 1990.), Vojina Komadine (1933. – 1997.) i Dragoja Đenadera (1930. – 1986.)”, otkrio je.
Dalje je naveo da je kroz dugogodišnju saradnju s mladim rediteljem Branislavom Stošićem ostvario saradnju kao filmski kompozitor na nekoliko veoma uspješnih projekata.
“Ovu saradnju često navodim kao primjer jednog od zdravih načina za razvoj domaće kreativne industrije. Drugim riječima, uvijek mi je zadovoljstvo biti dio tima sastavljenog od mladih profesionalaca iz zemlje i regiona koji svojim radom zajedno stvaraju, u ovom slučaju filmove, koji svojim umjetničkim kvalitetama oslikavaju i komentarišu duh svog naroda, a kvalitetom produkcije promovišu zemlju i umjetnike na festivalima širom svijeta te potencijalno stvaraju nove profesionalce, timove, produkcijske kuće i proizvode za domaće ili inostrano tržište”, rekao je.
Postoji uvriježeno mišljenje da mladi ljudi danas nisu zainteresovani za klasičnu muziku i da u Bosni i Hercegovini preovladava “trash” muzika. Smatra li Muhić da je ovo istina?
“Bilo mi je veoma interesantno kada sam prilikom dolaska na Berklee saznao za različito značenje riječi ‘klasična muzika’ u različitim dijelovima svijeta, odnosno kulturama. Tako, naprimjer, u Indiji ili Iranu, klasična muzika označava zapravo tradicionalnu muziku koja tamo i dalje uživa određenu popularnost i za koju mlađa populacija ima poštovanje i znanje o istoj, dok kod nas te riječi označavaju muziku koja, u suštini, nema svoje temelje u našoj kulturi, nego u kulturi zapadnoevropskih naroda. Stoga, mislim da je bitno shvatiti zašto ta muzika ne uživa veliku popularnost kod nas i u skladu s tim postaviti očekivanja”, rekao je.
Također je naveo kako je istina da u Bosni i Hercegovini već nekoliko decenija vlada kriza kada je u pitanju autorsko stvaralaštvo u bilo kojem muzičkom žanru i da je scena uglavnom zasnovana na recikliranju ranije stvorenih djela različitim obradama novih izvođača.
“Na taj način se stvorio jaz, odnosno prilika za tu ‘trash’, ‘siromašnu’ i ‘praznu’ muziku, odnosno kič i šund da dobije pažnju i zavlada scenom. Većina tih djela služi za brzu zaradu novca i drago mi je što mnoge pjesme imaju jako kratak rok trajanja. U skladu s tim, mislim da nije sve izgubljeno i da uz adekvatnu pomoć institucija i medija koji će promovisati mlade autore različitih žanrova, davati im podršku, prilike i medijski prostor možemo vratiti balans na domaću scenu. Prije svega, žitelji BiH zaslužuju da imaju raznoliku, balansiranu, odnosno zdravu muzičku scenu i umjetnike koji će nastaviti stvarati na tradicijama BiH i na taj način nastaviti graditi nacionalni identitet”, ispričao je.
Naročito je zanimljvo i to što je osmislio softver pod nazivom Malleus pomoću kojeg korisnici mogu poboljšati muzičku pismenost.
“Rad na softveru Malleus bio je jedan od prvih projekata u kojem sam uspio da spojim svoja dva glavna interesovanja, muziku i tehnologiju, odnosno muzičku edukaciju i programiranje. U projekt sam se upustio kao srednjoškolac iz čiste ljubavi prema navedenim oblastima, kao i namjeri da pomognem sebi u savladavanju određenih muzičkih vještina. Međutim, gotovo svakodnevni rad u trajanju od skoro četiri godine, odnosno tokom srednjoškolskog obrazovanja, stvorio je prvi softver u regionu namijenjen za muzičko opismenjavanje, koji je pozitivno ocijenjen u doktorskoj disertaciji i nekoliko naučnih radova”, kazao je.
S obzirom na to da nije imao mentora, predznanja i profesionalnog iskustva o stvaranju aplikativnog softvera, izazova tehničke prirode je gotovo svakodnevno bilo na pretek.
“Međutim, rekao bih da se najveći izazov pojavio na kraju kada sam softver htio da ponudim na tržište. Manjak adekvatne podrške za mlade entuzijaste i avanturiste odredio je da budućnost softvera ostane na internoj upotrebi”, naveo je.
Zanimalo nas je planira li se ikada vratiti u BiH i tu nastaviti svoju karijeru.
“S obzirom na to da imam veliko poštovanje i ljubav prema bh. kulturi i umjetnosti, nastavio sam da održavam odnose s domaćim institucijama i umjetnicima i bit ću uvijek otvoren za potencijalne prilike za povratak i nastavak karijere u BiH. Smatram da postoji veliki potencijal u BiH kada je u pitanju kreativni rad i da bi se uz zdravu organizaciju i podršku zajednice mogao pretvoriti u samoodrživo tržište koje bi istovremeno moglo da stvara originalna umjetnička ostvarenja i pruža.
Muhić je posvećen i restauraciji stvaralaštva bh. kompozitora. Na pitanje smatra li da naša domovina zaboravlja na vrhunske umjetnike, odgovorio je:
“Nažalost, da! Razlog tome je prije svega to da dostupne informacije i edukacija o bh. kompozitorima gotovo i ne postoje, a i ako negdje postoje, obično to nije digitalizirano i teško je obezbijediti pristup. Posljedica toga je da društvo uopće nije upoznato sa stvaralaštvom bh. umjetnika koji su kroz svoj rad čuvali, gradili i promovisali nacionalni identitet domovine. Stvaralaštvo bh. kompozitora, kako ono u prošlom stoljeću tako i savremeno, ni po čemu nije manje vrijedno od drugih velikih evropskih i svjetskih umjetnika”, kazao je.
Smatra da bi kulturna baština BiH, u ovom slučaju stvaralaštvo bh. kompozitora, mogla i trebala biti izvor izgradnje različitih turističkih atrakcija, suvenira, i festivala koji bi kroz podršku domovine i eventualno samofinansiranje podržavali i mlađe generacije bh. umjetnika koji u ovom trenutku promovišu svoju domovinu i kulturu po svijetu.
U decembru prošle godine je u Bostonu producirao koncert pod nazivom “The Sounds of Bosnia and Herzegovina: Where East Meets West”, koji je okupio 20 Berkleejevih studenata iz Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Grčke, Švajcarske, Portugala, Egipta, Irana i Indije. Prikazali su razvoj muzičkog stvaralaštva BiH od 16. stoljeća do savremenog doba.
“Koncert ‘The Sounds of Bosnia and Herzegovina: Where East Meets West’, koji se prošle godine dogodio na Berkleeju, će zaista ostati dugo upamćen, kako među našom dijasporom koja je posjetila koncert, tako i među ostalom publikom te izvođačima. Pored raznovrsnog programa, rekao bih da su tri nastupa ostvarila posebnu pažnju: ženska pjevačka grupa koja je izvela nekoliko bosanskih narodnih pjesama, zatim pjesma ‘Modra Rijeka’ od Indeksa i kompozicija za solo klavir ‘Nijemo glamočko kolo’ Vojina Komadine”, kazao je.
Objasnio je da je ono što je izdvojilo ova djela i stilove, između ostalog, bila njihova savremenost i umjetnička sloboda kada se u obzir uzme vrijeme u kojem su zabilježena, odnosno nastala.
“S obzirom na to da nemamo programe ili javne djelatnike koji će se brinuti o promociji bh. stvaralaštva na svjetskoj sceni, a i domaćoj i regionalnoj, stekao sam utisak da postoje određeni stereotipi kod stranaca da umjetnička i popularna muzika BiH nije bila dio progresivnog razvoja svjetske muzičke scene u prošlom stoljeću, odnosno da određeni popularni žanrovi možda i ne postoje ‘tamo negdje u Bosni.’ Tako da, ne, ni stranci, a ni drugi mladi muzičari iz regiona, studenti Berkleeja, nisu imali predstavu o progresivnosti muzike BiH. S obzirom na to da je ovaj koncert uključivao muzičare iz 10 zemalja svijeta, kao i više stotina posjetilaca, nadam se da će isti poslužiti da se riječ o slobodnom i kreativnom umu naroda BiH proširi svijetom i možda podstakne neke nove umjetničke ideje u drugim kulturama”, zaključio je Muhić za Klix.ba.
KOMENTARI