Za uspješnu rehabilitaciju osoba s govornim poremećajima i ne samo njih, preduslov je dobro i pravovremeno postavljena dijagnoza. To podrazumijeva uključenost stručnjaka različitih profila: pedijatar – koji prati opšti razvoj djeteta, otorinolaringolog ili fonijatar – koji će pregledati govorne organe, audiolog – koji će dati preciznu sliku i informacije o stanju sluha te audiometriranje, psiholog – koji će procijeniti pacijentove sposobnosti i osobine, socijalni radnik – istražit će obiteljsku i socijalnu okolinu i prikupiti informacije o mogućnosti saradnje obitelji u daljoj rehabilitaciji djeteta s poteškoćama izgovora i naravno tu je i logoped koji će sagledati kompletnu osobu s poremećajem izgovora, a ne samo poremećaj i procijeniti sve faktore koji su uzrokovali poremećaj i dalje ga podržavaju.
Kod logopeda češće se javljaju djeca predškolske i niže školske dobi u pratnji roditelja,
(nego odrasli). Započinje se razgovor kako bi se prikupilo što više podataka o govornom razvoju pacijenta, njegovom stavu, stavu okoline prema njegovom govoru. Vrlo često roditelji nesvjesno nastoje uticati na procjenu djetetova govora, ne dajući istinite informacije, ne uočavajući pravo stanje djetetova govora ili ne sjećajući se svega. Dalje razgovorom, uz pomoć slikovnica ili igračaka, usmjeravajući pažnju na glas, ritam, i melodiju govora, gramatičku organizaciju, upotrebu rječnika i na sam izgovor, logoped će dobiti opštu sliku o stanju djetetova govora. Osim samih grešaka izgovora, važno je uzeti u obzir hronološku i mentalnu dob djeteta, uticaj uže i šire govorne sredine, obrazovanje, stanje govornih organa i sl. Osnovni kriterij za procjenu izraženosti poremećaja izgovora jest razumljivost govora. U ovoj situaciji, logoped je objektivni slušalac, budući da nepravilnosti u tuđem govoru uočavamo lakše i objektivnije nego u vlastitom. Razumljivost govora ovisi o nekoliko faktora, a jedan od njih je i broj poremećenih glasova. Što je broj poremećenih glasova veći, to je i razumljivost govora slabija. Upravo je zato na samom početku terapije nužno rehabilitirati slušanje, tj. razbijaju se stare slušne navike i paralelno s promjenama u izgovoru, stiču nove, jer se jedne ne mogu promijeniti bez drugih. Dijete koje zamjenjuje glas r glasom l ne može naučiti glas r, a da pri tome ne čuje razliku između ta dva glasa.
Pri procjeni razumljivosti govora logoped uzima u obzir i stepen i tip greške, te da li se radi o omisiji, supstituciji ili distorziji pojedinog glasa ili cijele skupine glasova. Tako npr. omisija ponajviše oštećuje i smanjuje razumljivost, a distorzija kao najlakši stepen poremećaja najmanje ometa razumljivost govora, iako i tipovi distorzija mogu biti različiti, od onih jedva primjetnih do teških, koje mogu značajno narušavati razumljivost govora.
Krive slušne navike, kao podloga za održavanje poremećaja otežavaju daljnji tok rehabilitacije. Naime, ukoliko dijete ne primjećuje razliku između ispravnog i neispravnog izgovora nekog glasa nema razloga da mijenja svoj dosadašnji izgovor. Ako i spozna da se njegov izgovor razlikuje od standardnog ili izgovora njegove okoline, ukoliko je greška duboko ukorijenjena, neće nažalost čuti razlike. Razlikovanje je još teže, što je izgovor bliži normalnome.
Na trajanje i rezultat terapije znatno utiče životna i mentalna dob djeteta.
Iako terapija pojedinih glasova i skupina glasova u starije djece traje kraće, ipak što ranije uključimo dijete u terapiju otklanjanja poremećaja izgovora, ona prolazi “bezbolnije” i daje bolje rezultate. Naravno, s obzirom na dob djeteta procijenit ćemo radi li se uopšte o poremećaju izgovora ili o neispravnom izgovoru karakterističnom za određene razvojne faze govora. Budući da se u predškolsko doba govor još intenzivno razvija, glasovi se usklađuju jedan prema drugome, terapija ispravljanja poremećaja izgovora dat će i najbolje rezultate, jer će se ispravljeni glas ili skupine glasova potpuno harmonično uklopiti u već postojeći izgovorni sistem djeteta.
Prema autorici Vuletić opšti prosjeci za ispravljanje pojedinih glasova i skupina glasova su sljedeći:
– s, z, c, – 22 logopedske seanse
– š, ž, č, ć, dž, đ – 26 logopedskih seansi
– l – 12 logopedskih seansi
– r – 35 logopedskih seansi
– k, g – 8 logopedskih seansi.
No i na taj prosjek trajanja terapije ispravljanja pojedinih glasova ili skupine, potrebno je dodati još oko 5 dodatnih seansi s obzirom da je svako dijete različita, neponovljiva individua, kojoj pristupamo individualno u skladu s njezinim osobinama i naročito, ako su kod istog djeteta poremećeni glasovi iz više skupina ili se radi o nižoj hronološkoj dobi, zaostajanju u intelektualnom razvoju, lošoj muskularnoj koordinaciji (cerebralna paraliza), oštećenju govornih zona centralnog živčanog sistema, gubicima sluha, jačim odstupanjima u građi govornih organa, sve će se to ponajviše odraziti i na samu terapiju i njezin tok.
Ovdje ću navesti i nekoliko opštih uputa kako osobe iz najbliže djetetove okoline mogu pomoći djetetu s poremećajem izgovora:
- budite dobar govorni uzor djetetu, govorite pravilno
- budite djetetu podrška, pohvalite ga za svaki uložen trud
- ne kritizirajte dijete, niti ga ispravljajte zbog lošeg izgovora
- vježbe moraju biti prilagođene dobi djeteta, uvijek mora biti elemenata igre
- ne rugajte se djetetu zbog lošeg izgovora i ne dozvolite to drugima
- pripremite i motivirajte dijete za odlazak logopedu
- surađujte s logopedom u terapiji.
Piše: mag defektolog-logoped Edita Baković
Sljedeće sedmice: Značaj i uloga igre kod djece sa teškoćama u razvoju
KOMENTARI