Stubišta zgrada u Sanskom Mostu, postala su mjesto okupljanja vandala, narkomana..
Kao u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine i u Sanskom Mostu pronalazimo primjere “iskorištavanja” stubišta. Postaju prostori i skloništa, za okupljanje i izvršavanje svakojakih radnji, nasilja, vandalizma.
Jednostavno po paroli:Uništiću, nije moje!.
Krenuvši od razbijenih ulaznih vrata, uništenih brava, smeća u ogromnim količinama, na stepenicama možete vidjeti, pomoćna sredstva pri konzumiranju teških narkotika.
Sta pojedine osobe navodi na to, odkud im dozvola i kako ih zaustaviti. Slike užasa se ponavljaju iz godine u godinu.
Stanare, vlasnike lokala, zabrinjava situacija, medjutim ne znaju kome da se obrate.Policija tu malo šta može da učini. Vandali su, kako stanari primjećuju, većinom maloljetnici, koje ne mogu uhititi. Najstrožija mjera koja se na njima može primjeniti je razgovor s roditeljima koji opet ne rješava mnogo toga, jer su neki roditelji nezainteresovani, a neki jednostavno nemaju kontrolu niti uticaj nad svojom djecom.
Jedino što se može učiniti je apelovati na počinitelje da počnu koristiti zdrav razum. Gore spomenuta parola kojom se neki očito povode nije primjerena. ‘Uništiću, nije moje!’ Da li je to ,stvarno, istina? Pa, sve je ovo naše. Parkovi, stubišta, ulice…sve. Ako ne živiš u nekoj zgradi to ne znači da ona nije tvoja i da je treba uništiti.
Ovo je naš grad, ponos i dika koju nosimo u srcu gdje god da odemo. Nekad su ga zvali ‘Grad cvijeća’., nemojmo dopustiti da ga počnu zvati ‘Grad smeća’.
KOMENTARI