U požaru koji je izbio na lokalitetu Lisac, u blizini sela Bosanski Milanovac, desetak kilometara od Sanskog Mosta, izgorio je veliki dio tek zasađenih stabala četinara, potvrdio je Meho Talić, predstavnik preduzeća “Unsko sanske šume” koje gazduje cjelokupnim šumskim fondom na ovim prostorima.
“U proteklih desetak dana naši radnici su pošumnjavali te prostore i tamo su zasađeni plemeniti četinari. Nažalost, kako stvari stoje, najveći dio tih površina opustošio je požar”, istakao je Talić.
Prema njegovim riječima, vatra je izbila jučer u poslijepodnevnim satima te zahvatila nisko rastinje na površini od nekoliko hektara, a potom se proširila i na visoke šume bora i jele koje se nalaze na tom prostoru.
Talić ističe kako se zahvaljujući velikom požrtvovanju njihovih radnika i pripadnika vatrogasne jedinice iz Sanskog Mosta spriječilo širenje požara na velike šumske površine, ali borba s požarom još traje.
“Sve pogoduje širenju vatre jer je rastinje suho, a snažan vjetar razbuktava vatru. U ovome trenutku neizvjesno je kada će vatra biti ugašena”, kazao je Talić.
Prema njegovim riječima i ovoga puta je utvrđeno kako je uzročnik požara ljudski faktor, obzirom da je vatra krenula s onih područja gdje su farmeri pokušavalli da vatroom očiste poljoprivredne parcele na kojima se nalazi nisko rastinje.
“Baš kao i u ranijim slučajevima, sa velikom dozom sigurnosti se može tvrditi kako je uzročnik i ovoga požara ljudski faktor, budući da brojni građani žele iskoristiti lijepo vrijeme i paljenjem vatre pokušavaju očistiti svoje parcele . Međutim, u ovakvim uslovima, kada je snažan vjetar, vatra se često otrgne kontroli”, kaže Talić.
Na području Sanskog Mosta i pored brojnih ranijih apela, situacija sa šumskim požarima ponavlja se svake godine. Očigledno je da apeli ne mogu uroditi plodom pa je vrijeme da se nesavjesni i neodgovorni pojedinci počnu strogo kažnjavati, stav je ovdašnje javnosti.
Inače, na području Sanskog Mosta i dalje je na snazi prošloglogodišnja odluka kojom se zabranjuje paljenje vatre na otvorenom u blizini šumskih kultura.
KOMENTARI