Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine protiv Estonije je ubilježila visoku pobjedu od 5:0, ali još važnije pokazala maksimalno angažovano, borbeno, ali i profesionalno ponašanje na terenu, koje daje pravo za optimizam.
Piše: Bojan Selesković
Pošteno govoreći – do 2008. godine i preuzimanja reprezentacije od Miroslava Ćire Blaževića svaka pobjeda našeg državnog fudbalskog tima bila je iznenađenje za bh. navijače. Na ulicama gradova su se slavile pobjede protiv Armenije, Litvanije, Estonije, ali su se s vremenom, a posebno sjajnim periodom vodstva Safeta Sušića od ljeta 2012. godine do odlaska na Svjetsko prvenstvo 2014. godine navijači Bosne i Hercegovine pomalo razmazili, te ujedno podigli ljestvicu očekivanja na puno viši nivo. Sasvim opravdano!
Ipak, sve do 2013. godine čini se kako je naša reprezentacija imala čisti balkanski mentalitet zadovoljavanja malim stvarima. U martu 2013. godine pregazili smo Grčku (3:1), ali ponovo uz pad koncentracije u završnici meča koji nas je koštao gola. Tri mjeseca poslije pokazali jedan novi do tada neviđeni mentalitet reprezentacije.
Gostovali smo Latviji i nakon 0:0 na poluvremenu do kraja meča zabili pet golova. Poput njemačke reprezentacije naši igrači aktivno su igrali sve do posljednje sekunde utakmice. Bila je to velika promjena koja je potvrdila da se naša reprezentacija odrekla balkanskog mentaliteta koji bi je npr. u ranijim kvalifikacijama već u 16. minuti zadovoljio vodstvom od 3:0 protiv Luksemburga, nakon čega bi ekipa stala, iako je na tom meču mogla možda zabiti i deset golova – golova koji mogu biti kroz gol razliku odlučujući za konačni plasman. U isto to vrijeme kada smo mi bili zadovoljni sa 3:0 protiv Luksemburga, Njemačka je Kipru u sudijskoj nadoknadi zabila još par golova – da im se nađe. Takav mentalitet kakav smo prikazali protiv Latvije, mentalitet neodustajanja možda nas je i direktno odveo na Svjetsko prvenstvo jer je protiv Slovačke u Žilini, ali i Litvanije u Kaunasu za pobjedu trebalo igrati do zadnjeg djelića koncentracije, snage, motiva… I to smo uspjeli!
Sada nakon utakmice protiv Estonije čini se kako je reprezentacija ponovo u borbenom raspoloženju. U utorak se igralo svih 90 minuta uz puni angžaman i uz punu podređenost svih igrača prema uspjehu tima, navijača i cijele države.
Niko više ne može reći da se najpopularniji igrači bolje i borbenije igraju za svoje klubove nego reprezentaciju i sigurno je da ovakvim pristupom igri naša reprezentacija može biti ozbiljan kandidat za jedno od prva dva mjesta u grupi.
Neuspjeha vas u kvalifikacijama vas može koštati i nešto manji angažman u samo deset minuta na jednoj utakmici, no čini se kako selektor Mehmed Baždarević ima pravu formulu kako svoje igrače držati na nivou koji je potreban za uspjeh.
Možda je našim igračima dovoljno pokazati na primjer Velsa i Islanda koji su na Euru 2016 napravili ogroman rezultat, za koji su osim kvalitete njihovih igrača, uveliko zaslužni apsolutna podređenost interesu tima i dobar trenerski rad selektora.
Baždarević je protiv Estonije sigurno vidio neke stvari koje će morati ispraviti do utakmice protiv Belgije. Meša je odabrao da će ove kvalifikacije nositi iskusni igrači, pa je tako napravio i izmjene kako bi se uvjerio u alternative, posebno na alternativama deficitarnim pozicijama desnog beka i desnog krila u vidu Bičakčića i Milićevića. Sigurno je da će protiv Belgije sredina naše reprezentacije morati izgledati puno čvršće i defanzivnije orijentisana nego protiv Estonije.
Protiv Belgije će dakle biti puno teže nego protiv Estonije, ali zadrže li naši igrači ovakav borbeni, ali ujedno i profesionalni mentalitet i model ponašanja na terenu, ali svi vjerujemo kako će selektor Mehmed Baždarević naći modus za pozitivan rezutlat u Briselu.
Treba ponoviti, da ne odemo na Svjetsko prvenstvo u Rusiju nas lako može koštati samo deset loše odigranih minuta na jednoj utakmici, jedan nepotreban karton, jedna nonšalancija u dodavanju…
(Reprezentacija.ba)
KOMENTARI