U danima izolacije posebnu pažnju i samilost zaslužuju naša djeca koja su se našla u novonastaloj situaciji i promjeni svakodnevnih rituala.
Ovo nam je omogućilo da više vremena provodimo sa svojom djecom, a za vrijeme ćemo biti pitani.
Odgovornost koju želimo na njih prenijeti ne bi trebala izostati od samog buđenja. Tako ih podsjetimo da sami pospreme svoj krevet, odjenu dnevnu odjeću, a skinu pidžamu, pospreme nakon doručka i sve ostalo što mogu tokom dana naspram svoje dobi.
Ovo je idealna prilika da djecu više slušamo sa mnogo pažnje, a manje kritiziramo, prigovaramo i savjetujemo. Vodimo ih putem samostalnosti nudeći djeci ono što mogu istražiti, osjećati se korisno, pomoći da riješe određene probleme.
Time ćemo ih osposobiti da postanu samostalne odrasle osobe.U svemu što djeca rade ohrabrimo ih, podržimo i poštujmo. Time će naučiti od ranog djetinjastva da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti.
Nastojmo da naša očekivanja od djece budu realna bez obzira na izazove koje gledamo oko sebe.
Ono što očekujemo da djeca postanu, pokažimo im vlastitim primjerom. Na koncu, to i jeste najbolji način odgoja.
KOMENTARI