Piše: Mladen Bošnjak
Ovo su bajkoviti dani za navijače i simpatizere Željezničara, ovo su sretni trenuci primjernog odnosa u trokutu navijači – uprava – ekipa. Gradnja istočne tribine, a svečano otvaranje kao krunski moment, bili su predmet divljenja nogometnog svijeta. Pokazalo se kako naoko male stvari (što smještaj za nešto više od 4.000 gledatelja uistinu jest) mogu prerasti u vrhunski sportski doživljaj, pokazalo se kako navijači veličanstvenom predstavom uzvraćaju agilnoj i transparentnoj upravi.
U Željezničaru trenutno podjednako razmišljaju o gradnji južne tribine kao i o plasmanu u završnici Premijer lige. A navijači smišljaju dodatne načine pomoći svome klubu, smišljaju kako konačno stvoriti pravi europski ambijent na Grbavici. Cjelokupnu javnost, a navijače posebno, uprava kluba obavještava o svakoj inkasiranoj i utrošenoj marki. I Plava bajka teče dalje.
Ovih nekoliko uvodnih rečenica ponajprije upućujem navijačima Čelika koji se godinama hrvu s nekom nevidljivom silom koja je, prema njihovom uvjerenju, srozavala ugled simbola Zenice. Oni su većinu energije potrošili na jalova i neučinkovita priopćenja kroz koja su tražili da se i njihov glas čuje kada je u pitanju upravljanje klubom. Tražili su promjenu Statuta i njegovo prilagođavanje njihovim zahtjevima, promijenili su nekoliko uprava, znatno više trenera, i nevjerojatno puno igrača. Rezultat je grčevita borba za ostanak u elitnom društvu. Jezivo prazne tribine u većini su slučajeva osnovni dekor Čelikovih utakmica, financije su problem veći od dimnjaka obližnje željezare.
Isti slučaj je i s Veležom. I tamo navijači „skrbe“ o statutu, o sastavu uprave, o trenerima, o igračkom kadru… I tamo frcaju priopćenja za javnost, i tamo su isprazne emocije ispred racionalnog razmišljanja. Rezultat: borba za goli drugoligaški život.
I u Sarajevu se navijači često uzjogune. I oni bi vodili klupsku politiku, i oni bi se pitali. Malezijski milijuni u takvoj atmosferi nisu dostatni za dominaciju u BiH, kamoli za europski iskorak. Sada je prilika da se tim eskapadama stane u kraj. Pozitivna, lijepa i egzemplarna priča o Željezničaru i njihovim Manijacima dokaz je da može bez zategnutih odnosa, bez teških riječi, optužbi i ucjena.
Davno jednom, davno, davno, vrijedila je maksima da se nogomet igra zbog navijača. Danas ista ne vrijedi. Nogomet se danas igra zbog novca! I gotovo! Zato je u tom nemilosrdnom i bezosjećajnom svijetu kapitala Željina topla priča događaj o kojemu je pričao svijet. I neka je pričao, imao je o čemu!
KOMENTARI