Nogomet, najvažnija sporedna stvar svakog Bosanca i Hercegovca posljednjih dana. Ostvario se i nama taj san. San da učestvujemo na velikom takmičenju – svjetskom prvenstvu. Toliko borbe, želje, nade, emocija, sreće da bi uspjeli i uspjeli smo. Uspjeli su naši hrabri momci, koji su dali »zadnju kap krvi«, da bi osvjetlili obraz bosanskohercegovačkog nogometa. Podigli su ga iz pepela. Ne iznevjerivši, ne tako veliku zajednicu napaćenog, ljubavi prepunog naroda.
Kako u svakoj sreći ima nesreće, tako i ova naša nije previše sjajna. Nesreća je Brazil. Drugi kontinent. Daleka užarena država. A mi Bosanci »bez marke u džepu«. Koliko ljubav i želja mogu biti veliki, pokazuje činjenica vjernih navijača, koji su godinama pokušavali »napuniti džepove« da bi bili dio tog. Približili se svjetskom prvenstvu, osjetili čar, euforiju, pa to je neopisivo.
Došao je i taj dan, 15. juni 2014 godina, Sati 00:00, svi su na nogama, cijela Bosna drhti. Protivnik je strašan, Argentina je to čovječe, Messi je to. Ipak toliki strah se nije primjetio. Ne može naše »zmajeve« uplašiti ni uništiti ništa, ni autogol, ni gubitak.
Euforija se nastavlja. Prva utakmica, težak protivnik, zaboraviti ćemo mi to lahko. Ne posustaje Sušić pa ni »zmajevi«. Uslijedili su dani neizvjesnosti. Hoćemo, nećemo. Svaki navijač, ljubitelj je postao selektor, kritičar, analitičar. Neka ih hvala Bogu i to je sastavni dio nogometa. Bitno je argumentovati, međutim sve treba biti zasnovano na činjenicama i realno.Šta nam Nigerija može? Afrički je to nogomet, mala maca za nas.
Vjerovatno bi i bila, da su oni htjeli da bude, naši »zmajevi«. Čini mi se, situacija i nije baš sjajna, molim te Bože da griješim. Čovjek ne bi bio čovjek, da ne sumnja. Ne sumnja u igru, ponašanje, izjave, komentare, špekulacije. Pričalo se o tom i prije odlazka u Brazil. Kružile su glasine o »čudnom odnosu« unutar reprezentacije. Ko je šef? Ko ucjenjuje i prijeti, provocira i tuče? Ko je kriv za odlazak selektora? Ne znamo, ali smo svjesni da nam se mažu oči. Pošteno nas vuku za nos. Plaši nas istina. Izdaja. Izdaja baš tog »zmaja«, kapitena, čovjeka za kojeg smo uvijek imali riječi hvale. Moj naivni narode, večeras nas čeka posljednja utakmica, nadam se i pobjeda. Nek nam je Bog u pomoći, zaslužili smo.
Piše: Selma Durmišević
KOMENTARI