U jutarnjim satima nas je probudila pucnjava… U obližnjoj gostioni vojnici HVO-a su nešto proslavljali i na kraju je došlo do sukoba tako da je bilo i poginulih. Portir je ujutro kratko komentirao pri našem izlasku iz hotela Radoš da će vjerojatno ispasti da se desilo ubisto iz nehata i nikom ništa. Bio je stariji čovjek. Veoma mi je izgledao zabrinuto. Samo je još dodao da bi volio kada bi odavde negdje mogao otići. Ni sam nije znao kuda…
Račun hotelske sobe 211 platili smo u hrvatskim dinarima. Za Novi Travnik koji je bio naša slijedeća stanica nismo išli preko Bugojna nego smo na izlazu iz G. Vakufa skrenuli desno. Put nas je vodio između planinskih masiva Kruščice i Radovana. Cijelo vrijeme smo putovali uz jednu predivnu rječicu. Naišli smo na grupu vojnika kraj jednog lijepog, veoma uređenog ribnjaka. Kasnije smo ustvrdili da se radilo o vikend – kući Branka Mikulića. Prvo veće selo na koje smo naišli zvalo se Opara. Po okolnim brdima sam zapazio veliki broj ljudi kako rade na svojim njivama. Oni na koje smo nailazili na cesti, bili su, očito zabrinuta lica.
Više pročitajte na sljedećem linku: http://asimkamber.com/travnik/
KOMENTARI