Svi mi mislimo kako je naš grad ili selo, naš dom, poseban i unikatan. I uistinu jest, ali samo nama! Jer budimo realni, niti nam pod nogama ne gori vječna vatra, niti su nam svi sugrađani patuljci, a definitivno ne moramo nositi gas maske na posao kako se ne bismo ugušili sumpornim parama. Upravo su to neki od razloga zašto smo odabrali baš ovih 10 gradova za svoju listu najneobičnijih na svijetu!
Coober Pedy – podzemni gradić usred paklene Australije
Da okolno područje nije iznimno bogato mineralom opalom (dragi kamen), teško kako bi itko živio tamo gdje je niknuo gradić Coober Pedy, ali ljudi su oduvijek trpjeli nehumane uvjete kako bi zaradili koji dolar više. Lociran na južnom dijelu Australije, Coober Pedy dobiva ono najgore što vremenske prilike u tom dijelu svijeta nude: paklene dnevne vrućine i ledene noći! Zato su se lokalci prije mnogo godina polagano počeli seliti u podzemlje te su stara rudarska okna pretvorili u svoje stalne domove. Većina od 1 600 stalnih stanovnika sada živi pod zemljom, a prirodna izolacija kamena čini prava čuda za njihove račune. Život im je mnogo ugodniji, opal se i dalje vadi, Coober Pedy često nalazi svoje mjesto na ovakvim listama i tako privlači turiste… što bi čovjek više mogao poželjeti?!
Lily Dale – spiritualistički centar svijeta
Lily Dale je sam po sebi uistinu prekrasan pitoreskni gradić smješten u američkoj saveznoj državi New York, ali ono što ga čini posebnim jest status spiritualističkog centra svijeta. Takvu je reputaciju stekao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kada je upravo tamo svoj dom pronašlo nekoliko najpoznatijih vidovnjaka i spiritualista onoga doba. Danas gradić ima 275 stanovnika koji se svi na neki način bave komunikacijom s dušama preminulih, vračanjem i šamanizmom, a tijekom cijele godine održavaju predavanja i skupove koje pohodi i po nekoliko desetaka tisuća ljudi u potrazi za odgovorima na neka bitna životna pitanja. Dakle, ako želite saznati što vaši pokojni imaju za reći, sada znate kamo treba otići, a bilo bi zanimljivo vidjeti kako izgleda obična podnevna kavica između nekoliko starosjedioca… to opsuješ preminulog člana familije i ovaj se odmah javlja “s one strane”!
Miyake-jima – uživancija pod padinama otrovnog aktivnog vulkana
Nekada pomislimo kako bi bilo divno živjeti na prekrasnom otočiću koji je dovoljno blizu civilizacije da se ne osjećamo izolirano, a dovoljno daleko da nema dosadnih turista. Nešto takvo imaju stanovnici japanskog Miyake-jima, kojima idilu kvari samo jedna mala bezvezna sitnica: oni žive podno padina otrovnog aktivnog vulkana! Iako nikoga ne bi iznenadila katastrofalna erupcija, glavni su problem za otprilike 2 400 ljudi koji tamo žive visoke koncentracije sumpora zbog kojih je gas-maska jedan od glavnih modnih dodataka na otoku. Pitate se zašto bi netko dovraga živio tamo?! Odgovor je, kao i uvijek, novac! Japanska vlada naime plaća stanovnicima da žive na Miyake-jimi kako bi mogli pratiti dugotrajni utjecaj sumpornih para na njihov organizam i daljnja pokoljenja. Krasno, dr. Mengele bi bio oduševljen!
Centralia – samo najhrabriji ostaju nad vratima pakla
Centralia je do 1962. godine bio klasični američki rudarski gradić pod kojim se godinama iskopavao ugljen, a tamo je znalo živjeti i do 2 500 ljudi. No sve se promijenilo negdje u rano ljeto već spomenute godine kada se pod još uvijek nedovoljno razriješenim okolnostima zapalio ugljen u rudniku te počeo tinjati i širiti se do te mjere da više jednostavno nije postojao način da ga se ugasi. Ljudi su još neko vrijeme nastavili živjeti tamo, ali uskoro je postalo iznimno opasno (Silent Hill je labavo temeljen na ovim događajima) uopće prolaziti onuda tako da su vlasti iselile većinu stanovnika do 1990. godine, platile im novčane odštete i preuzele kontrolu nad zemljom. Nekoliko obitelji je ipak odlučilo ostati, a 2013. se broj stanovnika smanjio na samo sedam. Iako savezna država Pennsylvania, na čijem se teritoriju nalazi Centralia, nije nimalo sretna zbog toga, odlučili su tim ljudima dozvoliti da nastave živjeti u svojim domovima do smrti, a jednom kada i zadnji starosjedioc premine, Centralia će napokon zauvijek nestati. Bome, nije da će nam faliti!
Halstatt i Thames Town – europski gradovi usred Kine
Iako i dalje furaju neku svoju verziju komunizma, nije tajna kako Kinezi žešće pate za tekovinama zapadnog svijeta, a osim SAD-a posebno ih pali Europa. Upravo zato u svojim brzorastućim velegradovima grade replike poznatih znamenitosti poput Eiffelovog tornja ili Big Bena, ali ponekad stvarno znaju pretjerati. U zadnje vrijeme tako grade cijela naselja u europskom stilu, a najpoznatiji su Halstatt i Thames Town. Jedni briju na austrijsku arhitekturu, kuhinju i kulturu, dok su potonji totalno ufurani u britanski stil života pa osim građevina i hrane po kojoj se prepoznaju Englezi idu toliko daleko da kopiraju čak i specifične detalje poput telefonskih govornica. Na kraju krajeva, zašto biste putovali u Europu kada Europu možete dovesti sebi!
Dwarf Village – kraljevstvo malih ljudi
Na prvi se pogled Dwarf Village čini kao nekakva utopija za male ljude iliti patuljke, ali zapravo se radi okineskom zabavnom parku koji vrlo labavo možemo smatrati gradom jer ipak ima 100-tinjak stalnih stanovnika. Oni žive u grupnim zgradama, a preko dana pred posjetiocima izvode nekakvu bizarnu bajkovitu predstavu u kojoj izlaze iz svojih “kućica” u obliku gljiva, pjevaju, plešu i rade svakojake freaky ludorije. Glavni uvjet za sve stanovnike/djelatnike jest da su niži od 130 centimetara, a sasvim je jasno kako je ovakav biznis izazvao oštre kritike dijela javnosti i udruga za ljudska prava. S druge strane, većina se malih ljudi slaže kako im je ovdje super i kako napokon mogu zarađivati i družiti se s ekipom koja ima isti hendikep kao oni, a jesu li to rekli jer je uistinu tako ili ih je na bezočnu laž prisilio njihov poslodavac Chen Mingjing, vjerojatno nećemo nikada saznati.
Setenil de las Bodegas – gradić u kojem krov nad glavom čine planine
Imati cijelu planinu nad glavom sigurno nije najugodniji osjećaj na svijetu, ali izgleda kako su se stanovnici malenog gradića Setenil de las Bodegas na sjeverozapadu Španjolske već navikli na kamene gromade lanca Cadiz, koje su im vječni spomen na krhkost njihovih života. Svoj su neobičan dom lokalci uspjeli itekako dobro isfurati turistima pa su smještajni kapaciteti puni tijekom cijele godine, a gotovo svih 3 000 stanovnika živi od turizma. Kažu kako se ovdje jedu neka od najfinijih mesnih jela u Europi, a uz vrhunske restorane, domaće vino i ambijent kakav nećete naći nigdje drugdje u svijetu sasvim je jasno zašto je Setenil de las Bodegas toliko tražena atrakcija.
Zarechny – grad zatvoren za ostatak svijeta
Sovjetski Savez je za vrijeme Hladnog rata bila država u kojoj definitivno niste željeli živjeti (ruku na srce, Rusija je i dalje daleko od idealnog doma), a mnoge od njegovih tajni vjerojatno nećemo nikada saznati. Ipak, neke stvari su se uspjele provući mimo obavještajaca te su postale svojevrsni dio narodnog folklora, a među njima su svakako i legende o zatvorenim gradovima, divovskim postrojenjima koja su služila kao dom radnika u istraživačkim ili industrijskim pogonima od visoke državne važnosti. Nakon raspada SSSR-a se većina takvih gradova “otvorila”, ali neki i dalje funkcioniraju iza visokih zidova opasanih bodljikavom žicom. Jedan od njih je i Zarechny na zapadu Rusije, dom otprilike 60-ak tisuća ljudi koji gotovo u potpunosti izolirani od ostataka svijeta rade na izradi i održavanju nuklearnog naoružanja. Nitko ne može unutra niti van, a logično je pretpostaviti kako ste stvarno slobodni od ovakvog mjesta tek kada umrete. Ipak, plaće i životni standard su daleko bolji od ostatka države, tako da neki ljudi očigledno vide prednosti ovakvog doma…
Damanhur – inkubator za društvo budućnosti
Zamišljen kao svojevrsno hipijevsko utočište na sjeveru Italije, Damanhur je zajednica koju je 1975. godine s prijateljima osnovao Oberto Airaudi, a danas ovaj gradić broji oko 600-tinjak stanovnika. Najbolje se može opisati kao nekakva mješavina komune, skvota, kulta i slobodnjačkog laboratorija te se općenito smatra jednim od najboljih mjesta za širenje svijesti i slobodno razmišljanje. Iako izgleda pomalo anarhistično, svi oni koji borave u Damanhuru se moraju pridržavati strogih pravila i živjeti u skladu s prirodom i svojim bližnjima, a za uzvrat dobivaju određenu izolaciju od vanjskog kapitalističkog svijeta i mjesto gdje se mogu izraziti na sebi svojstven način. Kažu kako je ova zajednica svojevrsni inkubator i test za ono što bi čovječanstvo jednoga dana trebalo postati ako želi opstati, a to je u svakom slučaju bolje od ratova, gladi i siromaštva kojem svakodnevno svjedočimo. Dodatni je bonus da po svemu sudećipapaju droge na lopate pa je život tamo zasigurno jedno sasvim posebno iskustvo!
The Village – penzionerski raj na Zemlji
Mirovina u našim krajevima uglavnom znači truljenje ispred televizora ili aktivno skupljanje boca, ali u nekim razvijenijim zemljama svijeta biti penzić znači uistinu uživati u plodovima svog dugogodišnjeg rada. Po ekstremima poznati Ameri tako svoje umirovljenike grupiraju u velike zajednice (obično na Floridi), a The Village je sa svojih 100-tinjak tisuća stanovnika najveće takvo naselje na svijetu. U ovom brzo rastućem penzionerskom centru nije dozvoljen život nikome mlađem od 55 godina, a svi stanovnici mogu uživati u pogodnostima poput golfa (34 golf terena), restorana, barova i noćnog života kakvog bi se posramila svaka metropola. Starci to znaju itekako dobro iskoristiti pa partijaju kao da su tinejdžeri, a zanimljivo je kako naselje ima čak 10 puta više žena od muškaraca. I svi su totalno napaljeni! Navodno cvjeta crno tržište Viagrom, a nije rijetkost niti da policija mora intervenirati zbog seksa na javnom mjestu ili tučnjave starica koje se bore za rijetke aktivne dedeke… Ima li boljeg načina za provesti penzionerske dane od ovoga?!
KOMENTARI