“Budi kao svjetlo koje putuje kroz noć i na svom putu ponovo pali ugašene zvijezde..”
U iščekivanju novog datuma, u ruhu blještavila oko sebe, pročitah ovaj citat, iznova po koji put.
Uklopio mi se u period zadnjih dana ovog sjajnog i osvijetljenog Decembra. Novih 365 dana je tik pred nama, novih očekivanja, isčekivanja i dočekivanja. Praznična euforija koja vlada, gledajući s moje perspektive je predivna, u pozitivnom ruhu i mnoštvu dobrih želja.
Euforija koja vlada, često nas u brzini uzme k sebi i ne dopusti nam da se još jednom osvrnemo na proteklu godinu, da razmislimo i sumiramo utiske o dešavanjima unatrag. Da razmislimo što trebamo ponijeti, što ostaviti, sa kakvim osjećanjima, mislima i razmišljanjima trebamo popuniti kofer i prenijeti ga sa sobom.
Šta smo i šta želimo biti? Jesmo li zahvalniji, bolji, lošiji, mudriji ili sretniji?
Vodimo li se tuđim ili svojim mislima, vodimo li ih i kakve sporove sa sobom i ljudima oko sebe?
Toliko je pitanja na koja bi trebali odgovoriti i zatvoriti ih, otpustiti sve loše i negativnu energiju zamijeniti pozitivnom.
Upotrijebiti noć prije svitanja za iskrene stvari koje ćemo si obećati i na kojima ćemo raditi.
Dobro pustiti, loše otpustiti.
Zahvaliti se na svemu što nas je zadesilo i na svemu što nas je mimoišlo.
Zagrliti nekog i pružiti mu mir.
Obećati si smijeh, zagrljaj i zahvalnost, u svakom trenutku na svakom koraku.
Njegovati svoju unutrašnjost i hodati srcem, kao jedinim ispravnim putem.
Okončati sporove i oprostiti, svima, iskreno, od srca.
Izbjegavati površne odnose a njegovati one prave, snažne i emotivne koja će potisnuti svakodnevna.
Poželjeti samo ono što mislimo i misliti ono što kažemo.
Jednostavno, biti iskreni, uvijek.
Zanemariti mane i nesigurnosti koje nas prate, i tražiti strasti koje nas pokreću. Naoružati se vedrinom i strpljenjem. I hodati, hodati srcem, maštati i vjerovati. Svaki kraj donosi novi početak, neka Vam je sretan ovaj novi ‘datum’, u zdravlju, ostvarenju i ispunjenju svih želja.
S ljubavlju, uvijek.
KOMENTARI